Kategorija: Kemal Mahic
Objavljeno subota, 07 Februar 2009 21:54
Klikova: 942
U ona vremena,kada se radilo i išlo u školu subotom,neko je rekao:”Voljeli smo subotu radi nedjelje”.Danas se to može reći za petak,kojeg volimo radi subote!Ogromna većina zaposlenih,danas ne radi subotom,što je jedna od tekovina civilizacije u XX stoljeću da se izbori za 40-satnu nedjelju.Samo oni koji rade u uslužnim djelatnostima još uvijek rade subotama,nedjeljama,praznicima.
U doba kada smo organizirali život u našem gradu pamtimo
subote kao praznične dane ispunjene
životom,slobodom,neposrednošću.Subota je služila mnogima da se
odmore,da duže odspavaju,da urede svoje bašče,svoje avlije ili
da rade u “fušu”,kako bi došli do novih primanja za
poboljšanje svoga standarda.Subotom je utakmice igrao i RK
“Izviđač”,pa se ritualno išlo na utakmice.”Izviđač” je obično
pobjeđivao svoje protivnike u Ljubuškom,pa su svi prisutni
bili sretni,maker dva sata utakmice.Subotom su ljubušaci
odlazili u kupovinu u Vrgorac,Imotski,Ploče,Mostar a neki i do
Sarajeva ili Splita.To je donosilo potrošačku “groznicu” I
saznanje da se nešto kupilo jeftinije ili kvalitetnije u tim
gradovima.
Subotom uvečer odigravala su se rođendanska
slavlja,maturske večeri,svatovska druženja,grupni skupovi
koji su završavali u
alkoholu,šali,zabavi,plesu,pjesmi.Najviše alkohola je
popijeno subotom,pjesama ispjevano subotom,plesova
isplesano subotom,najviše “leptirića” u stomaku je
zaigralo subotom…K one bi volio ta vremena i te,”ljubuške
subote”,koje su prolazile u radosti,mladosti,slobodi
“misli i djela”.Mnogi će to priznati kada ostanu “sami sa
sobom”.
Moje sadašnje subote su “sarajevske subote”.One imaju svoje
draži,ali to nisu “ljubuške subote”.Subote treba “zaraditi”
predhodnim danima.Ako se “zarade”,onda one proteknu u jutarnjim
kupovinama koje se “prostiru” koliki je “jorgan”.U duhovnoj
sferi subota je praznik.Prvo to je kupovina a kasnije i čitanje
sljedećih listova:
Jutarnji list-prilog “Magazin”
Slobodna Dalmacija-prilog “Spektar”
Vijesnik-prilog “7dana”
Večernji list-prilog “Obzor”
Oslobođenje-prilog “Pogledi”
U ovim prilozima pišu “maestri” pisane riječi:Ante Tomić,Jurica Pavičić,Zlatko
Gall,Damir Pilić,Danko Plevnik,Milorad Bibić,Milan Ivkošić,Žarko Puhovski,Silvije
Tomašević,Fran Višnar,Renato Baretić…Ima tu i “lijevih skretanja” ali i
profašističkih stavova i “pisanija”.Ali morate znati ko piše takve “pisanije” I
odakle dolaze “smrdljivi vjetrovi”,koji se pišu posljednjih 20-tak godina.Najviše mi
nedostaju tekstovi Viktora Ivančića/Dani/,Borisa Dežulovića/Globus/,Đermana
Senjanovića/Novi list/ kojeg nema kupiti u Bosni I Hercegovini.
Subotnje popodne gledam utakmice Bundes-lige i navijam za
svaki klub koji igra protiv Bajerna.Oglašavaju se subotom
telefonom iz SAD-Meran,Sula,Azra,Majda,iz Norveške Kemila,iz
Njemačke Zuhra,iz Ljubuškog Milada i Memnuna.Ponekad se javi
i šira rodbina,prijatelji.Tako saznajemo
atmosferu,vrijeme,osjećaje,bolesti na svjetskim paralelama.A
sve to smo saznavali u jednom hipu u svojim mahalama na
Gožulju,Žabljaku,Pobrišću…
Subotnje predvečerje protiče u znaku Dnevnika sa Senadom
Hadžifejzovićem.Gledanje televizije nastavlja se
praćenjem TV emisije “Noćna mora”.Ova emisija se emitira
na Zagrebu 1 a prenosi je TV Kiseljak.Emisija traje od
22,30-04 sata.Glavni urednik I moderator emisije je
Željko Malnar,kosmopolita i odličan poznavatelj indijske
I arapske culture.Emisija ide “u živo” uz telefonska
uključivanja gledalaca iznocna_mora.jpg
Hrvatske,Norveške,Njemačke,Francuske…Likovi Ševe,Brace
Cigana,Jajana,Tarzana,Lakija,Slađe oduševljavaju svojom
iskrenošću i nadrealističkim pristupom životu.Zato su i
popularni i nije mi žao provesti 6 sati koji su
začinjeni homorom,igrom i sevdahom u posljednje vrijeme.
Neko će reći:Zašto toliko čitanja i gledanja televizije?
Sve ima
odgovor-prvo,zadovoljstvo,drugo,nova znanja,nove spoznaje.
Sve to na kraju prenosim dalje-djeci u školi,kolegama,prijateljima.
Znači činim opće dobro u kojem sam samo
jedan “kotačić” života.
P.S.Kada je Josip Velić-Bepo postao director OŠ”29 oktobar”,pa
nakon što je prestao predavati povijest,rekao mi je:”Blago
tebi,Kemo,kada svoje znanje imaš kome reći i kada imaš one koji
te slušaju”.
Ujedno ovo je prilika,da se čitateljstvo podsjeti na našeg Josipa Velića-BEPA,časnog
i uspravnog ,profesora i čovjeka,koji je živio i radio pod “našim” nebom.
Kemal Mahić,profesor