Vaga

Kategorija: Kemal Mahic    
    Objavljeno nedjelja, 11 Januar 2009 21:05
    Klikova: 1252

Kemo naslovna

Materijalna dobra,koja su akumulirana na teritoriji općine Ljubuški dobrim dijelom su podignuta uz pomoć proizvodnje i prodaje duhana,koji se tradicionalno uzgajao i uzgaja od 188o godine.Isto se može reći da je i duhovno bogatstvo našeg kraja podignuto uz pomoć proizvodnje duhana.Svi oni liječnici,profesori,inženjeri i drugi,pored svoga truda i zalaganja,pameti i hercegovačke “bistrine”,teško bi to ostvarili da njihova rodbina i najbliži nisu mukotrpno uzgajali duhan i pre(o)davali ga legalno i ilegalno.Zato ako kome treba podići spomenik,onda je to Njegovo Visočanstvo-DUHAN,koji je ljubuški kraj “održavao” u životu onda kada nije bilo tržišta,Njemačke,tvornica,proizvodnje vina,povrća itd.

 

Vaga je počinjala prvog ponedjeljka u novembru i trajala je
do marta,ali se najvažniji otkup duhana obavljao do
Božića.Tada bi grad Ljubuški oživio,jer su proizvođači
duhana “dogonili” “žuto zlato” koje se otkupljivalo u
Duhanskoj stanici.Tih dana “vage” trgovine su povećavale
prodaju svojih artikala a gostionice u Ljubuškom su bile
(pre)pune.Najpoznatija je bila gostiona kod Pave Kovača.Svi
koji su dolazili u Duhansku stanicu,svraćali bi na doručak
i piće kod “Pave”,trošeći prve novce od prodaje
duhana,časteći svoje poznanike,prijatelje,kumove.

vaga

Jedna anegdota iz tog perioda 60-tih godina nam kazuje
mnogo.Dipl.ing.agr.Suad Dalipagić je navratio u gostionicu
kod “Pave”.Njega je prepoznao proizvođač duhana iz Drinovaca
jer je “radio” zemlju njegovih roditelja.On je počastio
“malog Dalipagića” da popije nešto.Ing.Dalipagić se
opredjelio za uvozni aero-konjak(sa jajima),čija cijena je
bila ekvivalentna cijeni četiri loze.Domaćin iz
Drinovaca,kada bi zovnuo “turu” svome društvu,zvao je opet i
ing.Dalipagiću..Kada je video račun,plaćajući predhodne
“ture” on mu dobaci:”Mali,prelazi na lozu,ne mogu te više
snosit…”

Pavu Kovača je zamjenio ugostitelj Boro Čuljak,veoma uspješno.Gostiona
je imala odličnu hranu i brzu poslugu.Hranu je spravljala Karmela
Kordić a posluživala je Zora Čuljak,Borina supruga.Kako je “vaga”
opadala i Borina gostiona je nestajala,tako da danas postoje samo
blistava sjećanja na period “vage” u Ljubuškom.

A kako se dolazilo do duhana i “vage”?Kako se organizirala njegova
proizvodnja?Priča ide ovako:Nije se ni “vagnuo” stari duhan,a u
januaru se sijala “uspora”.Ona se držala na toplom mjestu,kod
šporeta,da proklija.Kada bi se to desilo i kada “podulji” dan,namire
se rasodi,koji se formiraju na “bravijem đubretu”.Uspora se prenosi u
rasad i prave se prostori,gdje će se rasad razvijati uz pomoć
zaštitnih sredstava,najčešće najlona.Preko noći se rasad pokrivao
starim dekama i gunjevima,kako hladne noći ne bi uništile rasad.U
martu,brdski duhan se prenosi na njivu i može se saditi,jer se ne
“poji” i u zavjetrini može izdržati neugodna klimatska
iznenađenja.Brdskom duhanu je potrebna kiša da se “podgoji”.Ako nije
bilo kiše,voda se nosila iz čatrnje ili sa izvora vode.Potom  se
vršila PROSADA(popravka) onoga što se nije “primilo”.Brdski duhan
treba okopavati i ojariti(nabacivanje zemlje okolo).

U maju sadnja se završava u polju,jer se voda iz zimskog perioda
povuče.Kada škola završi(15-20 juna) počinje PODABIR.Brdski duhan
traži 7 branja.Bere se srida(najkrupniji list),podvršak i otkidaju se
cvjetovi da se još jedno branje može izvesti.Šeginovac(vrsta duhana)
je imao 40 i više  lista i on je trajao do prve slane.Branje duhana se
obavljalo od 03-o7 sati skoro svako ljetno jutro.Po dolasku kući sa
duhanom,nastavljalo se nizanje duhana,jer se svaki list duhana morao
probosti iglom na konac.Domaćinske kuće sa više članova obitelji u
isto vrijeme su de bavili proizvodnjom kukuruza,proizvodnjom
povrća,košenjem trave,čuvanjem stoke itd.Nanizani duhan se stavljao ne
kuke(od drenovine),koje se postavljaju na serđene,koji su prekriveni
najlonom(po potrebi) i izloženi hercegovačkom suncu.Vremenski factor
je bio odlučujući,jer jugovina pogoduje duhanu.Ako je duhan suh onda
puca,a ako je velika vlaga “para” se korijen da se brže osuši.Brdski
duhan je bio kvalitetniji jer se nije navodnjavao.

duhanska

Ako bi se nanizalo 100 konaca ,to bi dužinski značilo 2
km i 200 metara nanizanog konca.Nakon sušenja duhana on se snizavao,demetio i
spremao za “vagu”.

Iz svega navedenoga,može se vidjeti koliko je težak i mukotrpan bio
život ljubuškog težaka,njegove djece,članova njihovih obitelji.Toliku
muku je podnosio svaki sadilac duhana da to zaslužuje divljenje svima
koji su tako održavali svoje porodice i školovali svoju djecu,plaćajući
studentske domove i podstanarske sobe po
Zagrebu,Splitu,Sarajevu,Mostaru,Ljubuškom i drugim gradovima.Zato ona
fraza”bila je loša(dobra) godina” je značila ili neimaštinu ili manjak
brige za opstanak svih tih obitelji i njihove djece.

Ovih godina u Hercegovini se proizvodi oko1000 tona duhana,a rekordne su
bile godine sa 12000-15000 tona duhana.Ovih godina su zajamčene cijene po
klasama:
1A-4,10 KM
1B-3,70 KM
2A-3,10 KM
2B- 2,80 KM
3A-2,40 KM
3B-1,90 KM
4AB-1 KM
Cijena škije se nudi po 12-18 KM.
Proizvodnja duhana se svela na 1880 godinu,a država uvozi duhana za 16 miliona
KM.Ali to nije hercegoivački duhan koji je “prodirao” do Bečkog
dvora,Vatikana,Kremlja,Carigrada…

2786 Posjeta 1 Posjeta danas