Kategorija: Kemal Mahic
Objavljeno petak, 01 Maj 2009 08:57
Klikova: 1425
Bilo je vatri,ali najljepše vatre su potpaljivane 30 aprila,svake godine,uoci
nastupajuceg 1 maja-medunarodnog praznika rada.
Vatra na Butorovici,vatra na Jurjevici,vatra na Matokitu,vatra na Biokovu,vatra u
Dolama i Kašcu je grijala naša srca.To su bila srca,kako se tada
govorilo,trudbenika,koji su gradili i izgradili sve ono što nove “elite”
bagateliziraju,prodaju,rasprodaju i na kraju kupuju.Tako je “promjenama” izvršen
prenos vlasništva iz kolektivne svojine u privatno vlasništvo.Posljedice tranzicije
sada placaju svi gradani.Izgleda da je u vatrama “sagorila” sva ona energija koja se
akumulirala u izgradnji novih vrijednosti.Time je i položaj onoga kome je namjenjen
ovaj praznik promjenjen od strane gospode kojoj su trebali novi podanicki odnopsi i
pojacana eksploatacija koja ne priznaje ni pravo,ni ekonomiju,ni ljudska prava,niti
bilo što šta bi morali dijeliti sa nekim drugim.
Devedesetih godina potpaljene su neke druge vatre koje su otjerale
manjinske narode,spalile kuce,knjige,registratore,ponegdje ljude…Vatra
simbolizira radnju ioplodavanja,ocišcenja i prosvjetljenja.Uz ovo ide i
onaj negativni aspect:dimom zamraci i guši,pali,guta,uništava:vatra
strasti,kazne i rata.
Ali moramo se podsjetiti svjetlosti maja u stihovima:
Opet su jutros procvali
U žitu makovi sneni…
Pavlek Miškin
Ili borbe u stihovima:
Konjuh-planinom,vjetar šumi,bruji
Lišce pjeva žalovite pjesme
Konjuh stenje,ruši se kamenje
Mrtvog drugara,husinskog rudara
Sahranjuje ceta proletera.