IVAN TRNSKI:KULIN BAN

BanKulin

Kad tko u nas uzme o kom događaju pripovjedati od najdaljega početka,tada mu se često prigovori:Što počinješ ća od Kulina bana?
A tko je bio taj Kulin ban?
Bio je vladar u Bosni,a veliki i glavni prijatelj svome narodu.Stoga se o njemu i priča mnogo.

Moji su se stari doselili iz Bosne,pa se i sam sjećam,da mi je stric kazivao:“Sve je to drukčije bilo za Kulina bana!A ima tome već preko sedam stotina godina,kako je Kulin ban u Bosni banovao.“
Kulin ban jednoć omrkne u gori,da bi se popeo na vilin vis i ondje zatekao vilu,koju je htio posestriti.Ali zađe s puta idući za nekim umiljatim,primamljivim glasom.On je za tim glasom išao i išao,dok se ne umori i pod nekim borićem na zaspi.Kad ujutru zora zarudjela i sunce malo od zemlje odskočilo,udariše sunčane zrake Kulinu banu upravo u lice,ali se najedamput nadnese kitnast ogranak nada nj i zakloni ga od sunca.Tako Kulin ban do neko doba dana slatko prospava.
Tada se otkine listak od kitnaste grane,u koje je hladu Kulin ban spavao,i padne mu na obraz.Kulin ban se prene i nađe se u čudu,kad opazi kroz lišće zlatokosu ljepoticu,svu u bjelini odjevenu,a zlatnim pojasom opasanu,gdje bijelom rukom drži onaj ogranak.
Skoči Kulin ban na junačke noge i istrvši san iz očiju odmakne granu,da vidi,tko ga je to hladom zaklonio od žege žarkoga sunca.Ljepotica pusti granu i htjede pobjeći,a Kulin ban vikne:
„Bogom te sestrim,lijepa vilo,ne bježi od mene;već mi kazuj,koja si,da ti zahvalim na lijepom hladu,pa da mi budeš za sav vijek vjerna posestrima,koja će me lijepo svjetovati i kad se nađem u nevolji,u pomoć mi dolijetati“.
Vila stane i odgovori:
„ja sam vila tvoga koljena,prošle sam te noći od velike bijede spasla“
„Kako to“zapita Kulin ban.
„Da si naišao na vilensko kolo,naopako bi prošao!“reče vila.
„Ja sam htio da jednu iz vilenskoga kola posestrim,da mi pomaže nadbijati neprijatelje,širiti vlast i gospodstvo,te da tako postanem slavan i dičan“odgovori Kulin ban.
„Jadan,ne znaš,koliko bi morao svoje rođene krvi proliti,koliko li svijeta pomoriti,da nadbiješ sve svoje neprijatelje,koji te sada i ne diraju!Koliko bi morao vrijednih susjeda oplijeniti i porobiti,da bi mogao svoju državu po volji raširiti!to je sve krvav i bezdušan posao,kojemu se višnji Bog nikad ne raduje.Tko se jednom stane ljestvama slave penjati,taj se ne da ustaviti,a onoga,koji mu zakrčuje put,strovaljuje u ponor,u bezdanicu.Tko stane otimati tuđe,ne umije se zasititi te gomila zločin i nema kad,da pomisli,da učini kakvo dobro.Stoga te,Kuline bane,zaklinje vila tvojega roda i plemena,okani se krvavoga posla,četovanja i otimačine,krvavi su vijenci,koje bi im stekao.Ali zato ne budi kukavica,već čuvaj i brani ono,što već držiš.Imaš podanike svojega zakona,budi svima i otac i majka,utvrdi i učini samostalnom svoju državicu,da ti nitko u njoj ne zapovijeda.Gledaj,da se pomaže radljiva sirotinja,da cvjeta trgovina,da se svakome kroji jednaka pravica,i koliko je dragi Bog dobra dao,da svakome ptičice pjevaju!Onda će ti se ime spominjati,dok teče sunca i mjeseca,i zelenjet će se vijenac slave tvoje većma,nego da budeš Bog zna kakav osvajač“.
Tako savjetovaše zlatokosa vila Kulina bana,a on čovjek s Božje strane i vrlo bistrouman,brzo pregne za boljim te se zavjetova vili,da će po njezinu savjetu raditi,a vila opet njemu ob,da će mu biti vjerna posestrima i da će proslaviti ime njegovo.Otada počne Kulin ban da radi samo na općem dobru svoje državice,i što je god gdje trebalo ispraviti i na dobro naroda okrenuti,to on nije žalio ni truda ni muke.Sakupivši oko sebe umne i poštene doglavnike rado je pristajao na bolje upute;ali je bez prekida nastojao,da se sa puta poštenja i pravice nikad ne zalazi.Tako s velikom svojom brigom za opće dobro svjerova Kulin ban,što je obećao vili.A vila dade,te narod hvaleći svakoga dobrog gospodara spominje i dobrotu Kulina bana.
Izvor:Hrvatska čitanka(1918).

4383 Posjeta 1 Posjeta danas