Tri prva < europska intelektualca < iz kruga ljubuških Bošnjaka bili su Ejub
Mujezinović , student medicine u Beču , Mulo Ibrulj , pitomac autrijske
vojne akademije i Muhamed Fahrudin Tančica , student prava u Zagrebu .
Muhamed Fahrudin Tančica rođen je 1881. godine u Ljubuškom . Završio je
medresu , zatim Darul mualimin 1900. , šerijatsko-sudačku školu 1906 godine
. Položio je tri državna ispita od 1907. do 1909. godine na Pravnom
fakultetu u Zagrebu . U početku pravničke karijere , od 22. jula 1909.
godine , po dekretu Visoke zemaljske vlade , radio je u Okružnom sudu u
Sarajevu kao privremeni sudski prislušnik . Dobro je poznavao turski i
arapski jezik . Kao pravnik radio je u Sarajevu, Bosanskoj Krupi i Prozoru .
Umirovljen je 1911. godine zbog bolesti koju je nosio od rane mladosti .
O političkom radu Muhameda Fahrudina Tančice , pravnika zagrebačke škole , zna se
samo iz ponekog novinskog napisa ili rijetkog dokumenta .
Još od mladićkih dana politički se opredijelio za Hrvatsku stranku prava . O tome
svjedoče dva novinska napisa iz 1905. i 1906. godine u hrvatskom starčevićanskom
listu ” Osvit ” koji je izlazio u Mostaru .
U prvom napisu iz 1905. godine Tančica se oštro obara na pokušaj srbizacije ljupkog
grada :
” Čudnovato čudo , na mačku zvono , a na Ljubuškom srpski karakter . ” Srpska žaba “
( sarajevski list ” Srpska Riječ ” , o. a. ) ima nekoliko vremena nastavila se pa
sve posrbi , ama i miša u duvaru . Stanko Vraz , fra Grga Martić , ta to su zgoljni
srbovi . Pa se tom nezasitnom bolešću ” Srpske žabe “okužilo petero Srbčadi u
Ljubuškom , te zatrubiše u ” Žabi ” da su dali Ljubuškom ” srpski karakter “. E baš
je to ko na mačku zvono ! Vrag bi znao šta hoće da kažu tim karakterom . Ta eto ih
na prste od Rinde * do gazda Miće * , i plive i mrava 218 , slovom dvije stotine
osamdeset , kako to sami u svojoj ” Žabi ” kažu . Ali , pardon ! . Sjetite se ,
srpski je karakter dobro zagalamiti , koga uvrijediti , lukavo prevariti itd. E ,
istina se mora priznati , oni su zaista takav karakter dali Ljubuškome , jer da nije
te šačice srpčadi , niko mirniji i zadovoljniji ne bi bio od nas Ljubušaka . Te ako
se kakvo srpče oženi , eto krike i buke da ti u ušima zvoni po čitavu sedmicu . Pa
da nisu dali Ljubuškome srpski značaj ? E , baš im na njihovu vlašku čast taj
karakter ; mi mu se ne protivimo , neka im ga a za nas u toliko vriedi ; kad čujemo
kakovu galamu , možemo zaključiti da tu ima kakovo srpče ! ” Fahrija .
U štrajku radnika Ureda za otkup duhana u Ljubuškom 1906. godine Muhamed
Fahrudin Tančica bio je jedan od radničkih vođa . Za vrijeme štrajka
posredovao je kod kotarskih vlasti kao tumač radničkih zahtjeva , držao je
vatreni govor na velikom radničkom zboru , a vjerovatno je i autor dvaju
rezolucija upućenih nadležnoj vlasti . Imponira politička zrelost ovog
25-godišnjeg mladića kome i u burnim štrajkaškim danima austrijska uprava
nije mogla naći zamjerku .
Poslije uspjelog štrajka radnika Ureda za otkup duhana 1906. godine ,
kotarski predstojnik Đuro Paulić premješten je u Sarajevo . Jednima je bilo
drago da odlazi < veliki dušmanin svega što je srpsko > , drugim je bilo u
interesu da ostane u ljupkom gradu . U polemici sarajevske < Srpske Riječi >
i mostarskog < Osvita > vidnu ulogu imao je Muhamed Fahrudin Tančica .
Kotarski predstojnik Đuro Paulić uživao je nepodijeljene simpatije ljubuških
Bošnjaka i Hrvata , ali ne i Srba . < Srpska Riječ > je odmah objavila
njegovu smjenu , ne bez diskretnog likovanja :
> Predstojnika Paulića , na radost svima čestitim i od njega progonjenim Ljubušacima
, vlada je premjestila u Sarajevo . Čujemo da podgovara fratre i glavare da
brzojavno mole Buriana da ga ostavi u Ljubuškom , kako bi nas mogao i dalje
proganjati i nasilje činiti . Apelujemo na milost da nam ga vlada s vrata što
prije skine , inače smo propali . Muslimani i pravoslavci .>
Muhamed Fahrudin Tančica je znao da su predstojnika Paulića poštivali
ljubuški Bošnjaci , možda više nego ijednog austrijskog funkcionera do tada
. Tražio je u < Osvitu > , da <Srpska Riječ> objavi imena
Bošnjaka-potpisnika , duboko uvjeren da se radi o podmetanju . Naravno ,
urednik je našao načina da to ostane tajna ;. > Srpska Riječ > to nije
objavila , > jer bi time golemi broj muslimana , trgovaca i posjednika ,
izvrgli jednoj , makar i po njih neopasnoj parnici u Sarajevu , koja bi ih
stala ogromnih materijalnih žrtava , a s jedne strane bili bi izvrgnuti , po
svoj prilici , progonu neke nesavjesne čeljadi .>
Tančica je s grupom istomišljenika uputio brzojav ministru Burijanu i tražio
da kotarski predstojnik Paulić ostane u Ljubuškom . Prema izvorima < Srpske
Riječi > , brzojav su potpisali neki franjevci , glavari i muktari i neki
nepismeni građani predvođeni jednim muslimanom frankovcem . Za < muslimana
frankovca > list dalje veli da je < svršeni pitomac šerijatske škole kojem
je obećano jedno ugledno mjesto u Frankovoj stranci > .
U toj polemici sa ” Srpskom Riječi ” Tančica ističe da ga nije korektno nazivati
frankovcem , ” jer se on bori na programu na kojem se bori i dr Frank , a to je
program dr Ante Starčevića . ” Tančica dalje piše da se za njega može reći da je “
Starčevićanac ” i da se tim imenom ” diči i ponosi ” .
Hrvatski < Osvit> je 1906. godine pozdravio osnivanje islamskog omladinsklog
društva < Surej-ja > * u Ljubuškom . Pored učitelja Mustafe ef. Konjhodžića
u radu < Surej-je < isticao se Muhamed Fahrudin Tančica , kao njen prvi
zvanično izabrani predsjednik .
Kao vatreni Hrvat , Tančica je 1907. godine demonstrativno skinuo mađarska zastavu
sa općinske zgrade u Ljubuškom . Novčanu kaznu izrečenu od kotarskog predstojnika
nadoknadili su mu ljubuški župnici i time pokazali punu solidarnost katolika s
njegovim smionim činom :
” Danas je vlč. o. A. Majić uručio dar g. F. M. Tančici , pravniku , koji su
mu poslali obližnji župnici sakupljeni jučer u Ružićima prigodom imendana
župnika vlč. fra Aug. Matića , da mu time nadoknade štetu , na globu od
kotarskog predstojnika , na koju ga je odsudio , što je , kako je već
poznato , kao vatreni Hrvat , na 17. prošlog mjeseca , skinuo mađarsku
zastavu s općinske , ali gostioničaru Frosch-u iznajmljene zgrade , na koju
ju je dao sam po sebi , ne znam kojim pravom , neslani općinski bilježnik
ef. Bukovac ! ? . Čast rodoljubivim darovateljima ! “
Muhamed Fahrudin Tančica se od mladosti opredijelio za hrvatsku nacionalnost.Bio je
vatreni Hrvat i to je pokazivao smiono i svakom prilikom.Veoma mu je smetala
nacionalna ” ravnodušnost ” ljubuških muslimana , što se vidi iz ovog fragmenta
jednog novinskog napisa :
” Po prilici godine 1905. u hladu pred kiraethanom* u Ljubuškom sjedi Jusuf ef.* i
čita < Obzor > i duboko zamišljen odahnu :
-Bože , među njih ( misli na Mađare i Austrijance ) iskru , da bi i mi lakše došli
do svoje slobode .
-A kako ti to misliš našu slobodu , dragi Jusuf ef. ? , upitaće jedan od prisutnih .
-Mislim , dragi moj , na Kralja svoje krvi i jezika našeg > .
Godine 1908. , njegov stričević , poznati nacionalni borac Muhamed Fahrudin Tančica
, tumači u kiraethani među starijim ljudima kako nije dobro što nas muslimane zovu
Turcima , kako smo mi u istinu Srbi i Hrvati , a stari ga poprijeko gledaju kao
krvnika i ruže ga :-< to nama ne treba , mi smo samo muslimani i svršeno ! > Dolazi
Jusuf ef. u ovu larmu i veli :-Braćo , znate da ja svoga Mušu ne volim ( ovo je
Jusuf ef. u šali rekao ) , ali uza sve to on u ovoj stvari ima pravo . Danas se
svijet dijeli na narode i nacije i na svakom evropskom kongresu govori se samo po
imenu narodnom a ne po vjerskom . Nikad se ne govori o muslimanima , katolicima ,
pravoslavnim , itd. , nego Srbima , Hrvatima , Nijemcima Francuzima , Rusima ,
Turcima , itd. A kad mi u istinu ne znamo govoriti turskim jezikom , niti smo kada
htjeli znati , onda mi nismo Turci , zato je naše narodno ime Srbin i Hrvat .”
Na studijama u Zagrebu postao je prominentni član Hrvatske stranke prava .
Po prirodi hrabar i vrlo inteligentan , uživao je simpatije među zagrebačkim
studentima . Kao vatreni pobornik Hrvatske stranke prava na pravaškoj
konferenciji 1908. godine u Zagrebu , bio je jedan od pet studenata
izabranih u odbor za gradnju džamije .*
Sudeći po pismu Ivanu Miličeviću * Muhamed Tančica je 1908. godine imao značajnu
poziciju u Frankovoj Stranci prava .
Zagreb , 6. 10. 1908 .
Dragi Ivo !
Stvar za koju Ti obećah javiti mogu Te u toliko obavijestiti , da sam samo
redakciono osoblje o čitavoj stvari obavijestio , te su smjesta sve zapise
Džamonjine * afere u koš strpali . Oni vele da su vazda u Tebi nepokolebivo
povjerenje imali i rad da ga jednako zadržavaju . Stranka i glasilo o toj aferi u
buduće neće u opće da zna . Čim sam došo pošo sam Starom F. * da ga o svemu
informiram , ali ga nijesam našao . Kazali su mi da je još u Beču i da će se u večer
istog dana povratiti . Ja sam mu odmah brzojavio da se u Beču nalaze dr Mandić ,
Sunarić i Pilar , te da na svaki način se gleda s njima sastati . Još se Stari nije
povratio iz Beča , a dr Sunarić je istom večeras sa još družine proputovao u Peštu .
Koliko je u redakciji HP * kazao , on putuje sa memorandumom u kojem se najodlučnije
protivi aneksiji .
Ja se Starom moram sjutra javiti i čim dođe o svemu ću ga informirati , pa ću te
obavijestiti . Maksus selam ,
” Bog i Hrvati ! “
Tvoj M. F. Tančica . “
* Rindo-vjerovatno neko iz gradske sirotinje .
* Mićo-Mihajlo Vitković , bogati ljubuški trgovac .
* Islamsko omladinsko društvo ” Surej-ja ” nalazilo se u donjem dijelu grada.
*Jusuf ef. Tančica je rođen 1850. godine u Ljubuškom . Početne vjerske nauke i
ruždiju završio je u Mostaru gdje mu je otac , Arif ef. služio kao kadija . Poslije
očeve smrti ostavio je Mostar i sa tri brata vratio se u Ljubuški . U Ljubuškom je
radio kao pisar u Šerijatskom sudu oko 18 godina . Odlično je poznavao turski jezik
. Zbog otvorene i dosljedne aktivnosti u pokretu muslimana za vjersku i prosvjetnu
autonomiju , izgubio je posao . Od 1911 .do 1918. godine bio je predsjednik Vakufske
komisije u Ljubuškom i član Vakufsko-mearifskog sabora od 1910. do 1913. godine .
Zajedno sa Hasanagom Gujićem i Šaćiragom Dalipagićem činio je < ljubuški trio >
oponenata austrijskom režimu . Umro je u Sarajevu u krugu porodice 1932. godine .
* Prvi muslimani u Zagrebu nakon 1878. godine bili su mlađi muškarci
iz Bosne i Hercegovine , različitih zvanja , pristigli u potrazi za
poslom , te učenici i studenti na Zagrebačkom sveučilištu . Prvi
musliman sahranjen je na zagrebačkom gradskom groblju Mirogoj 1883.
godine .U vrijeme studiranja Muhameda Fahrudina Tančice u Zagrebu je
bilo stalno nastanjeno svega 35 muslimana ( popis 1910. godine ) .
* Ivan Miličević ( 1868-1950 ) , pisac i novinar , prvi doktor prava iz
Hercegovine , urednik mostarskog ” Osvita ” i ” Sarajevskog lista ” .
* Đuro Džamonja-urednik ” Osvita ” , političar , član Bosanskog sabora .
* Josip Frank ( 1844-1911 ) , hrvatski političar , advokat . Od 1890. član Stranke
prava , a poslije smrti Ante Starčevića 1896. godine , njen lider .
* HP-stranački list ” Hrvatsko Pravo ” .
Arhiv Bosne i Hercegovine . Dosijei vladinih službenika . Osobni iskaz : svjedodžba
medresanska na turskom jeziku , svjedodžba o završenim naukama na Darul mualiminu od
15. 7. 1900. , broj 11. , svjedodžba o završenoj šerijatsko-sudačkoj školi od 6. 7.
1906. , br. 13. , svjedodžba o I i II skupnom državnom ispitu od 10. 7. 1907. , broj
50/88 i svjedodžba o III državnom ispitu od 16. 6. 1909. , broj 111/104 .
Fahrija . Žabija kreka . Osvit 1905 ; 92 : 2. , od 22. studenog .
Glavna konstituirajuća skupština islamskog omladinskog društva < Surej-ja < . Osvit
1906 ; 47 : 3. , od 20. juna .
Muhamed Fahrudin Tančica , pravnik . Na znanje < Srpskoj Riječi > . Osvit 1906 ; 58
: 3 .
Radi mađarske zastave . Osvit 1907 ; 86 : 2. , od 5. rujna .
Arhiv Bosne i Hercegovine . NKHZ-15 . Ostavština Ivana Miličevića . IX-2/80 . Pismo
Mehmeda Tančice pravnika iz Zagreba o planovima Starčevića za memorandum protiv
aneksije 6. 10. 1908 .
Merhum Jusuf ef. Tančica . Islamska Svijest 1932 ; 14 : 6 .
Hasanbegović Z. Muslimani u Zagrebu : 1878.-1945. : doba utemeljenja . Zagreb :
Medžlis Islamske zajednice-Institut društvenih znanosti < Ivo Pilar > , 2007 .
Jedva jednom . Srpska Riječ 1906 ; 95 : 2-3 .
Srpska Riječ 1906 ; 100 : 1 .
Kalendar < Bošnjak > 1911. , 1912. i 1913 .
Bosanski Glasnik 1911-1918 .
HALID SADIKOVIĆ
