U januaru 1886. godine objavljena je na njemačkom jeziku u Lajpcigu ( < Lipskoj < ) brošura nepoznatog autora pod naslovomu < Sadašnjost i najbliža budućnost Bosne > ( lajpciška , lipska brošura ) .Tekst je u izvodima i sa mjestimičnim prijevodima i komentarima objavio zagrebački < Obzor > u nekoliko nastavaka .
Najvažnije teze lipske brošure su :
-muhamedanci su zakleti neprijatelji Austrije i pouzdano se nadaju da će se Bosna povratiti pod tursku upravu ;
-višestoljetna turska vlast u Bosni je dovela do podjele po vjeri tako da je < vjera stupila na mjesto narodnosti > ;
-budućnost zemlje temelji se samo na katoličkom elementu i vlada se jedino na taj element može osloniti ;
-vlada ne zna koji bi smjer zauzela u vođenju zemlje ka blagostanju ;
-u zemlji je apsolutno nemoguće provesti potpunu ravnopravnost islama sa drugim vjerama ;
-ne treba stavljati zapreke iseljavanju muhamedanaca iz Bosne i Hercegovine .
Mehmed-beg Ljubušak je , odmah , prvi i jedini reagirao u pismu < Obzoru > s potpisom < Bosanski muhamedanac > , malo kasnije u brošuri < Šta misle Muhamedanci u Bosni > . Brošura je prvo djelo polemičke kritike u muslimanskoj publicistici i prva snažna javna reakcija na dezinformacije , neistine i napade na Muslimane .
Tekst je pisan < na brzu ruku > , ali je jasan i sažet . Mehmed-beg o tome piše : < Ako Bog da i sreća junačka , odsela će se bolje , obširnije i češće puta čuti , što vele i žele muhamedanci u Bosni , a sada na brzu ruku ovo smo nekoliko riječi iznijeli na vidjelo , da skinemo sa sebe i odbijemo onu bijedu , koju je htjeo tobožnji novi reformator sa svojom brošurom na nas baciti…>
. Moto brošure su Mažuranićevi stihovi iz 15. pjevanja < Osmana > :
Proklet bio ko cić vire
Na svojega reži brata ,
Jer nesreća sva izvire
Samo iz tog kalnog blata !
Mehmed-beg jasno i argumentirano pobija jednu po jednu tvrdnju < gospodina novog reformatora > ,kako ga , ne bez prezira , naziva .
Sadržaj brošure su zapravo politički stavovi koje je Mehmed-beg zastupao cijelog života :
-široko shvatanje vjersko-nacionalnog suživota ( < Kaže naš ćitab : i na onom svijetu da ćemo za komšiju pitani biti < ;
-sloga i ravnopravnost naroda ( < Mi opeta velimo , da od sloge boljeg temelja nema , a od ravnopravnosti boljeg naslona > ) ;
-narodnost ispred vjere ( < Da se je salila narodnost u vjeru , te da se ne pazi na narodnost , ne bi se Bošnjaci toliko puta sa svojim kalifom ( sultanom ) tukli i borili za svoja prava i običaje >) ;
-neporecivo negiranje povratka turske uprave ( < Bosna može biti sve drugo , ali turska nikada ) ;
-povjerenje u austrougarsku upravu ( <Bože je uzdrži u zdravlju puno godina ! > ) ;
-negativan stav prema iseljavanju Muslimana ( …< zar ne bi bila grijehota i sramota , da se to staro bosansko stanovništvo razseli , koje čuva svoju otačbinu još od vremena bosanskih kraljeva . Kad se nijesmo rasuli i raselili , kada je sultan Mehmed Bosnu osvojio , oklen da bi bilo pravo da se sada raselimo ! Niko nas hvala Bogu ne goni . Bolje nam je sto i sto puta , nego smo mislili > ;
-školovanje po novom sistemu , na zapadno-evropskim osnovama i narodnom jeziku ;
-prihvatanje drugih mogućnosti razvoja koje Muslimanima pruža jedna moćna i moderna zapadna država . Austro-ugarske vlasti su podržale političke stavove Mehmed-bega Ljubušaka jer su se oni u potpunosti podudarali sa ciljevima Monarhije : otvaranje bošnjačkog naroda prema drugim i njegovo integriranje u sve privredne i kulturne tokove .
Brošura je pisana latinicom , na narodnom jeziku i u svoje vrijeme značila je zamašan prilog političkoj i kulturnoj emancipaciji Bošnjaka . Naišla je na široki odjek u bošnjačkom narodu , a njen autor postao je omiljena ličnost u svim krugovima , od uglednih begova i narodnih prvaka do običnihih ljudi . U novinama su dugo vremena objavljivani izrazi solidarnosti , podrške i zahvalnosti Mehmed-begu što se stavio na branik Muslimana . U njima se naglašava da je Mehmed-begov odgovor autoru lipske brošure < vjeran izraz naših misli > ( Mostar ) , <tako lijep kao da je iz naših srdaca slušao > ( Zenica ) , < pošten i pravedan > ( Gračanica ) , da je < nepoznatog stranca poučio koliko su Bošnjaci odani Monarhiji < (Blagaj , Konjic ) i da su Bošnjaci dužni da se javno zahvale Mehmed-begu za njegovo < vruće zauzeće < u odbrani interesa Muslimana ( Ključ ) . Naravno , nije izostala ni zahvala iz Ljubuškog . U njoj se ističe da je Mehmed-beg ,> rođeni sin ovog zavičaja > , samo nastavio tradiciju svojih < viteških pradjedova > :
Javna zahvala
Kako je g. Mehmed beg Kapetanović Ljubušak u odgovoru piscu lipske brošure govorio iz srca svijuh muhamedanaca Bosne i Hercegovine , te naročito iz našijeh kojih on želje najbolje poznaje kao što ga i čedi , da poznaje odnošaje zavičaja u kojem su njegovi viteški pradjedovi od vjekova stanovali a nas od svakih napadaja i kleveta hrabro branili , to je dužnost nas sviju muhamedanaca ovog kotara najtoplije se g. Mehmed begu Kapetanoviću za obranu protiv napadaja se zahvaliti , te mu kličemo iz puna srca : živio diko naša , koji si rođen sin ovog zavičaja na mnoga ljeta i godina , te nas i unaprijed branio i hiljadio se broj takovih branitelja iz naše kršne Hercegovine i Bosne ponosne .
U Ljubuškom , 10 marta 1886 . U ime ljubuških muhamedanaca :Sadiković , načeonik .
Šta misle muhamedanci u Bosni . Napisao Mehmed beg Kapetanović Ljubušak . Odgovor brošuri u Lipskoj tiskanoj pod naslovom : > Sadašnjost i najbliža budućnost Bosne > . Sarajevo , 1886 . Maglajlić M . Književna djelatnost Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka ( Predgovor ) . Narodno blago , svezak I Sarajevo : Svjetlost , 1987 : 7-33 .
Rizvić M . Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske okupacije . Knjiga I . Sarajevo : Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine , 1973 . Sarajevski list 1886 : 32:4
HALID SADIKOVIĆ