Nesuh-agina vakufnama , sastavljena između 25. decembra 1564. i 3. januara 1565. godine , potvrđuje da je vakif sagradio dvije džamije , u Ljubuškom i u Mostaru :
” Spomenuti vakif je izdvojio iz svoga najčistijeg dijela imetka i onog najboljeg što je dobio , za potrebe dvije časne džamije koje je podigao . Jedna od njih je u kasabi Mostar-neka je Allah sačuva-druga u tvrđavi Ljubuški-neka je Allah sačuva od upada kaura…” ( 1 )
Džamija u blizini ljubuške tvrđave sagrađena je 966. ili 1558/1559. godine , pet godina prije zakonske verifikacije vakufname pred mostarskim kadijom . Na kamenoj ploči uzidanoj iznad ulaza u džamiju uklesan je tarih u prozi na arapskom jeziku u dva reda u lijepom dželi-nesh pismu :
Ovu časnu džamiju i uzvišenu bogomolju ,
u smislu naređenja uzvišenog Allaha :
” Allahove bogomolje podižu samo …”
sagradio je dobrotvor dizdar Nesuh , sin Abdulaha ,
godine 966 . ( 2 )
Poređenja načina klesanja i vrste pisma pokazuju dosta sličnosti sa tarihom iznad glavnog ulaza prelijepe Karađoz-begove džamije u Mostaru , sagrađene godinu dvije prije one u Ljubuškom ( 965. odnosno 1557/1558 godine ) . Po svoj prilici oba tariha uklesala je ista ruka nekog darovitog dubrovačkog majstora .
Sastavni dio tariha je navod iz Kur'ana , kao u Karađoz-begovoj i drugim džamijama .
Tarih na Nesuh-aginoj džamiji je jedan od najstarijih pisanih dokaza višestoljetne prisutnosti muslimana u Ljubuškom . Iako sadrži neveliki broj riječi , sa historiografskog vidika , ne zaostaje za osmanskim defterima koji se odnose na grad Ljubuški , pisanih preko stotinu godina ranije .
Tarih sa džamije nestao je pri povlačenju italijanskih vojnika iz Ljubuškog . Za nestanak tariha znalo se u ljubuškim mahalama od prvog dana , ali , naravno , nije postojala nikakva mogućnost da neko od Ljubušaka intervenira kod talijanskih vojnih vlasti da se tarih vrati na svoje mjesto . Talijanskom časniku bilo je svejedno što je otuđivanjem tariha nepovratno odnio bitan dio autentičnosti najstarije ljubuške džamije .
Na sreću , Vakufska direkcija u Sarajevu je , prije nestanka ploče sa tarihom , u februaru 1943. godine , uputila svim kotarskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima dopis da odmah pristupe procjeni štete na vakufskim objektima i o tome je izvjeste .
Za koji dan poslije odlaska talijanskih vojnika Kotarsko mearifsko-vakufsko povjerenstvo u Ljubuškom je zadužilo tri svoja člana uz dva svjedoka da procjene štetu pričinjenu vakufskim objektima i da o tome podnese izvještaj koji će se proslijediti Vakufskoj direkciji u Sarajevo :
Zapisnik
sa sjednice Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva održane 20. juna 1943. godine .
Predmet :
Prispjeli akt od Vakufskog ravnateljstva da se za sve pričinjene štete na vakufskim objektima prijave podnesu .
Odbor zaključuje da se odredi odmah uvid na licu mjesta gdje je šteta počinjena i da se nakon uvida procjeni sa svjedocima .
U tu svrhu Odbor delegira Ćolić Adema , građevinskog majstora , Muslibegovića Ahmeda * , imama i Lalić Mustafu , muteveliju , kao svjedoke Mahić Arifa , trgovca i Mahić Muhameda , trgovca , a ispred odbora radi sveopće kontrole predsjednika g. Ibrahima Gujića i odbornika g. Sabita Konjhodžića .
Po gornjem zaključku se imade žurno postupiti da bi se moglo svojevremeno odposlati Vakufskom ravnateljstvu u Sarajevo . ( 3 )
Procjena pričinjene štete na vakufskim objektima izvršena je 28. juna 1943. godine ( koncept u rukopisu ) :
Kbr. 28 / 43 .
Izvještaj
Pregleda na licu mjesta u Grad mahali i haremu Musali i ustanovljenoj šteti te procjeni vakufskih objekata , a počinjene od strane talijanske vojne vlasti .
Prema zaključku odborske sjednice Kotar. vakuf. mearif. povjerenstva održane 20. 6. 1943. godine , a prema rješenju br. 2366 / 43 od 23. veljače 1943. vakuf. ravnateljstva u Sarajevu , radi ustanovljenja oštećenja i sasvim poništenih vakufskih objekata i prema gornjem zaključku kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva , izabrani su za preglede :
1.Muslibegović Ahmed ef. , imam džamije Gožulj ,
2.Lalić Mustafa , mutevelija vakufa i
3.Ćolić Adem , graditelj građevina .
Prema gornjem zaključku smo se uputili dana 28. 6. 1943. u grad mahalu , te smo po obilasku i mjerenju ustanovili da su vakufski objekti oštećeni , a i sasvim poništeni i to :
1.Pregledom džamije je ustanovljeno da je zgrada džamije , koja je duga 10 m. , široka 7 m. i visoka 5 m. , tako je poništena da je skroz poništen pokrov , te tavan gornji i donji sa tri prozora , samo su ostali zidovi neoboreni i prema ovom oštetu smo procijenili na iznos Kn 300.000 .
2.Namještaj džamije kao i mrtvački pribor sasvim poništen , te smo procijenili na iznos Kn 20.000 .
3.Munara 5 m. skroz oštećena , avlija sa dvorištem 30 m2 , zid sasvim uništen i čatrnja uz džamiju sasvim neupotrebljiva , te smo procijenili na iznos Kn 200.000 .
4.Harem ( groblje ) suhog zida 270 m2 poništen sasvim kao i stabla od trešnje i dr. šume sve isječeno i poništeno i procijenili smo na iznos Kn 200.000 .
Istog dana uputili smo se na lice mjesta u vakufski harem Musala te smo ustanovili pričinjenu štetu i to 30 m. zida poništeno sa jednim vratima , pak smo procijenili na iznos Kn 20.000 .
Navedena ošteta i sasvim poništeno jest počinjeno od strane italijanske vojne oružane sile , reg. 93. i 94. , prigodom boravka u Ljubuškom ( naknadno upisano rukom između redaka : sa napomenom da materijal sa helać i poništ. vak. obj. jest italijanska vlast upotrebila u vojne svrhe , o. a. ) .
Ovaj izvještaj zaključujemo i vlastoručno potpisujemo .
Ljubuški , 28. 6. 1943 .
Članovi komisije :
Adem Ćolić
Ahmed Muslibegović
Mustafa M. Lalić
Svjedoci :
Arif Mahić
Mahić Muhamed
Pečat Kot. vak. mearifskog povjerenstva Ljubuški
Slažemo se sa gornjim izvještajem .
Predsjednik
- Gujić
Član odbora
S. Konjhodžić
Pečat Kot. poglavarstva Ljubuški
Istinitost prednjeg izvještaja potvrđuje .
Ljubuški , dne 12. srpnja 1943. godine
Načelnik Kraljević ( uz vl. potpis )
U izvještaju se ne navodi nestali tarih . Malo je vjerovatno da bi imam , mutevelija i drugi članovi komisije propustili da ga upišu , što navodi na pretpostavku da je skinut koji dan poslije 28.6.1943.godine . Na to upućuje sljedeći dokument o procjeni štete iz 1945. godine , u kojem se doslovno navodi : ” naknadno izvadili Talijani natpis ( tarih ) kao istorijski vrijedan i odposlali u Rim” .
Po završetku Drugog svjetskog rata pristupilo se procjeni ratne štete u ljubuškom kotaru na osnovu posebnog Pravilnika .
Na formularu za zapisnik o izjavi pojedinaca u vezi utvrđivanja ratnih zločina u augustu 1945. godine , bez punog datuma , pečata i potpisa , data je procjena ratne štete na vakufskim objektima u ljubuškom imamatu :
- Gradska džamija u mahali grad jest otećena :
Zidovi sa pokrovom , namještaj , mrtvački pribor , munara , avlija sa dvorištem , te harem sa zidom , voćkama i drugim stablima-poništeno , šteta iznosi 113.000 din.
II Naknadno izvadili Talijani natpis ( tarih ) kao istorijski vrijedan
i otposlali u Rim 100.000 din.
- ” Musala “ harem sasvim oštećena i poništena šteta 35.000 din.
- Zgrada ” Mekteb “-zgrada sa svom pokretnom imovinom poništena 82.000 din.
- Šest harema poništeni i oštećeni- 140.000 din.
- Džamija ” Žabljak “ sa medresom i dva dućana -oštećeni i poništena- 100.000 din.
- Proboj selo . Jedan harem poništen i oštećen- 50.000 din.
- Šehiti vakuf koji ima na više mjesta poništeno 5.000 din.
- Vitina oštećeni vakuf. harem sa svim znakovima i ostalim poništeno- 15.000 din.
- Mekteb sa zgradom I svom pokretnom imovinom poništeno-oštećeno- 91.700 din.
- Krehić džamija sa 2 vrata i čatrnja oštećena- 35.000 din.
- Kuća vakuf Gožulj ( Crkvica ) oštećena 15.000 din.
- Kuća vakuf Iršad Žabljak oštećena- 22.000 din.
- 798.700 din-
XIII Kancelarija Kotarskog mearifsko-vakufskog povjerenstva * sa svim
- djelomično ili sasvim poništena 150.000 din.
- 948.700 din.
Mjesni Narodni odbor u Ljubuškom izdao je pod up. br. 85 6. septembra 1945. godine Sreskom vakufsko-mearifskom povjerenstvu potvrdu da je ono kao oštećenik podnijelo prijavu o pričinjenoj ratnoj šteti na vakufskim objektima .
Komisija za ratnu štetu za srez Ljubuški up. broj 490 / 45. od 18. septembra 1945. godine donijela je zaključak da se ratna šteta pričinjena oštećeniku Sreskom vakufsko-mearifskom povjereništvu u Ljubuškom kao ustanovi Islamske Vjerske Zajednice procjenjuje na ukupno 772.000 dinara , od toga šteta na imovini 620.000 dinara i šteta zbog izgubljene dobiti 152.000 dinara .( 4 , 5 )
Prolazile su godine , a o tarihu se jedino znalo da je u Italiji . Ugledni novinar i publicista Hajrudin Mehmedbašić , ljubuški zet * i veliki zaljubljenik u ljubušku prošlost , posebno u njegovu kulturnu baštinu , deset godina poslije njegovog nestanka , piše :
…” A i stari Hercegov grad koji su Turci bili porušili , možda broji svoje posljednje dane . Italijani nisu ni njega ostavili na miru . Za vrijeme rata podigli su u ruševinama tri barake od betona pa odatle vršili zlodela po Ljubuškom i okolnim selima . Sa jedne porušene džamije iz 16. veka skinuli su čak i tarih ( natpis o gradnji ) i odneli ga nekud u Italiju .
Ceo Gožulj zajedno sa Žabljakom i ostalim starim ljubuškim mahalama još je neispitan , iako je prebogat spomenicima ” . ( 6 )
Tajna o tarihu otkrivena je 1976. godine kada je naš ugledni arabista Muhamed Mujić objavio naučne dokaze da arapski tarih u Ravelu potiče iz Ljubuškog . Njegovo istraživanje temeljilo se na radovima Talijana G. Omana , Njemca R. Köberta , koji su prije njega dali naučno tumačenje ovog tariha i na objavljenoj izvornoj , vrlo obimnoj , historijskoj građi koja se odnosi na južnoslavenske zemlje u sastavu Osmanske Carevine . ( 7 )
Istaknuti italijanski arabista i lingvista Đuzepe Oman ( Giuseppe Oman ) vidio je neki natpis na arapskom jeziku uklesan u kamenoj ploči u vrtu vile ” La Casarella “u mjestu Ravello u blizini Napulja . Rad o tome objavio je u u Analima Orijentalnog instituta u Napulju sa faksimilom , prepisom i prevodom tariha na italijanski jezik . Autor je pretpostavio da bi natpis mogao poticati iz nekog muslimanskog mjesta u blizini istočne obale Jadrana . ( 8 )
Drugi rad o nepoznatom tarihu iz pera njemačkog naučnika R. Köberta , sa prevodom na njemački jezik , dobrim dijelom oslanja se na Omanova tumačenja . Ovdje se navodi samo zbog toga što je Köbertov prevod tariha na njemački jezik Muhamedu Mujiću ustupio nama nepoznati Salih Hadžalić , ljubuške gore list , vjerovatno .
Vrijedni divljenja su Mujićev trud i napor da znanstvenom metodom dokaže da tarih potiče s porušene džamije u Ljubuškom . Ugledni arabista je time upozorio našu stručnu javnosti na njegovu veliku stvarnu vrijednost . Pored znanstvene analize , u svom radu nije propustio da piše i o vremenu i načinu nestanka tariha :
” O vremenu i načinu na koji je nestala džamija u Ljubuškom o kojoj je riječ , a s njom i natpis , nema nikakva spomena u našoj poslijeratnoj historiografiji , kao ni u glasilima pojedinih institucija nadležnih za evidenciju i zaštitu spomenika . Međutim , u starijoj generaciji Ljubušaka ima ljudi koji se sjećaju kada je jedan oficir talijanske vojne jedinice , koja je za vrijeme drugog svjetskog rata bila stacionirana u Ljubuškom , prilikom povlačenja skinuo natpis sa džamije i ponio ga sa sobom.Na inicijativu tadašnjeg predsjednika Narodnooslobodolačkog odbora Ljubuški , trebalo da bude osnovan Zavičajni muzej u Ljubuškom , te da je u svrhu prikupljanja muzejskih eksponata , između ostalog , upućen zahtjev nadležnim organima da se diplomatskim putem zatraži od talijanske vlade restitucija odnesenog natpisa sa džamije Nesuh-age Vučjakovića u Ljubuškom , ali do toga nije došlo. “
Nadahnut Mujićevim otkrićem Džemaludinović 1977. godine piše :
“…Poučna je sudbina nestalog natpisa sa džamije Nesuh-age Vučjakovića u Ljubuškom . Taj je natpis odnesen čak u Ravello u Italiji za okupacije 1941-1943. godine . To je učinio neki fašistički oficir . Niko kod nas nije alarmirao o nestanku tog napisa . Kao da se nije ništa ni dogodilo . O tome se natpisu tek nešto saznalo iz jedne talijanske studije…” ( 9 )
Prilike su se korjenito izmijenile.Bošnjaci su napokon počeli razmišljati o svom identitetu I očuvanju svoje baštine.
Ljubuški tarih treba vratiti kući .
* Kancelarija Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva nalazila se u zgradi mekteba ( po ljubuški “mejtefa ” ) . Namještaj mejtefa i arhiva Sreskog mearifskog povjerenstva su skoro potpuno uništeni za vrijeme drugog svjetskog rata .
⃰ Hafiz Ahmed ef. Muslibegović ,sin Ibrahima , rodio se u Mostaru 1888. godine gdje je završio mekteb , ruždiju , medresu i hifz . Od 1916. do 1918. godine služio je u Pardubicu u Čehoslovačkoj kao vojni imam . Po završetku rata vratio se kući gdje je radio kao džematski imam u Mostaru , Herceg Novom i u Ljubuškom od marta 1943. godine .
Umro je u Ljubuškom 21. aprila 1944. godine gdje je i sahranjen . ( Hasandedić H. Hafizi Mostara i bliže okoline . Takvim 1977 . ) .
⃰Supruga Hajrudina Mehmedbašića je Sadija , kći Ali-ef. Mahića , mujezina gožuljske džamije .
1.Vakufname iz Bosne I Hercegovine ( XV-XVI vijek ) . Vakufnama Nesuh-age Vučjaka . Prevod Muhameda A. Mujića . Sarajevo : Orijentalni institut , 1985 .
2.Mujezinović M. Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine . Sarajevo : Veselin Masleša , 1982.
3.Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Ljubuškom . Sjednički zapisnik za 1943. godinu .
4.Arhiva imamata džemata u Ljubuškom .
5.Protokol Sreskog vakufsko-mearifskog odbora za 1943. godinu .
6.Mehmedbašić H. Kuća na stećcima . Borba 1953 ; 248 : 8. , od 4. oktobra .
7.Mujić MA. Arapski epigraf iz Ravella potječe iz Ljubuškog . Prilozi za orijentalnu filologiju XXII-XXIII/1972-73 . Sarajevo , 1976 : 191-202 .
8.Oman G. Notizie su una inscrizione con caratteri arabbi a Ravello . Annali Instituto orientale di Napoli , nuova serie XIX ( volume 29 ) . Fascicolo 2. , p. 266-268 .
9.Džemaludinović M. Čuvanje kulturnog inventara u vlasništvu Islamske Zajednice . Takvim za 1977. godinu .
HALID SADIKOVIĆ
