Prva poznata navala skakavaca u Hercegovini dogodila se 1863. godine za
vrijeme mutesarifa Našid paše * . Napadnuto je Bišćepolje , od Bune do
Mostara :
One godine bijahu u Hercegovinu navalili skakavci jatimice kao oblaci . Harali su
nemilice sve doline i usjeve kao u Africi . Znalo se je , da ti skakavci obično ne
žive u Hercegovini , jer ih prije nije bilo , ali se ipak nije znalo , odakle su ,
tolika sila , doletjeli i pritisnuli Bišćepolje od Bune do Mostara . Našid-paša
odredi hajku na skakavce , a na čelu hajke bijaše glavom taj paša . Malo i veliko ,
iz okolišnih sela i građani iz Mostara , bijahu se u rano jutro sakupili na Buni .
Najprvo su bili iskopali jarke na više mjesta po Bišću , razapeli ponjave i ćilime
na sohama i s gornju stranu jaraka , pa su onda počam od Bune gonili skakavce
granjem pred sobom , od jarka do jarka sve do Mostara . Skakavci bi leteći udarili
na ponjave i ćilime , te bi pali u jarke , a svijet bi prihvatio za lopate , te bi
ih zemljom u jarcima zatrpao na tovare . Tako na sreću za dva dana uništiše skakavce
; a dabome na polju su već bili učinili veliku štetu . ( 1 )Povodom najezde skakavaca na usjeve u ljubuškom kotaru u ljeto 1895.
godine , učitelj i folklorista Ivan Zovko piše :< Ljetos , gdje usjevi u kotaru ljubuškom dosta stradaše od skakavaca , sjetih se
običaja kako bi za prijašnje otomanske vlade tamanili ove zareznike , koji bi , kako
mi pripovijedaše pouzdani ljudi , kad i kad uništili usjeve i zelenje u takoj mjeri
, da se narod patio svakom nevoljom , dapače i gladi .Kad bi se pojavili skakavci u velikom broju podigli bi se prvi ljudi iz
ovog kraja i javili vlasti tu nezgodu . Vlast bi onda raspisala na svaku
kuću , odnosno mušku osobu , po koliki kvantum tijeh zareznika mora ubiti
ili uništiti . Često put se dogodilo da bi koji kućni starješina morao po
više oka ubiti tijeh škodljivaca . Od te lovine , koliko valja pojedincu
uloviti , minimum je bio 100 drama * ili jedna litra .Na ovu bi se lovinu obično zorom odilazilo pa bi trajalo do samog zahoda
sunca . Svaki lovdžija morao je , ako neće da gladuje ili da što drugog
trpi , uzeti sa sobom nužnu hranu te o svom trošku klipati po polju i te
poljske dušmane tamaniti , kupiti i slagati na jednu rpu . Pod večer ,
iza kako bi prisjenilo ( zašlo ) sunce , zašao bi knez , muktar ili koji
drugi službenik , od jednog do drugog lovca , pred kojima bi bile
naslagane rpe poubijanih skakavaca , te bi na < tahmina < ( po prilici )
odsjekao da je udovoljeno propisanoj količini , na što bi jednog po
jednog od tijeh lovdžija i gondžija kući otpustio .U lov na skakavce nije se išlo s puškama ili drugim oružjem , kao što su
to nekoć , kad su prvi put pošli , Buhovčani ( selo u Hercegovini )
radili , pa im se i danas , između ostalih njihovih donkižotskih osobina
i u tome smiju i rugaju . Obično bi se u lov na skakavce išlo s
kitnjastim , velikim , gustim granama , pa i s gunjcima ( vrsta haljine )
ili drugim kakvim od rema ( drolja ) napravljenim spravama .
Premda je ovo bila prilično neugodna ekspedicija , gdje se mora po cijeli
bogoviti dan na sunčanoj pripeci po polju skitati i glavinjati , to ipak
, uza sve to nije ni teferičevanja manjkalo , ili kako bi to od prilike
starina Homir rekao < zadružnog veselja > . Lovci bi se i gondžije jedan
za drugim po polju naganjali , taman možda košto nekoć Ahajci i Trojanci
, dakako , ako smijemo tu komparaciju izreći , s vrlo neznatnom iznimkom
.Ali lov na skakavce imao je katkad i svoju zlu stranu , jer bi se često
narodile tužbe zbog raspisa ovog začudnog nameta , a bilo je i slučajeva
, da bi se u ovom lovu na skakavce poinadila i pobila susjedna sela ,
pošto bi lovdžije , da prikupe određenu količinu skakavaca , ulazili kad
i kad u područje drugog sela < .Na Zovkin živopisni tekst uredništvo < Glasnika Zemaljskog muzeja >
dodalo je svoju verziju tamanjenja skakavaca :Kako smo s druge pouzdane strane utvrdili , tamanili su se skakavci , u pravilu ,
ovako : Iskopali bi se na više mjesta uporedo po dva hendeka , pa bi onda digli
narod da kakvim droljama i granama ispred sebe goni skakavce u pravcu prema
hendecima , jedni s jedne , drugi s druge strane . Onda bi skakavce koji popadoše u
hendeke zatrpali onom iskopanom zemljom . ( 2 )Druga poznata navala skakavaca u Ljubuškom zabilježena je u dva dopisa
kotarskog predstojnika dr Strassmann-a Zemaljskoj vladi u Sarajevu u maju
i junu 1914. godine .U prvom dopisu od 11. maja , tri dana poslije početka najezde , s
naslovom < Navala skakavaca > , daje se jasna slika goleme štete koju su
skakavci nanijeli u selima Humac , Pregrađe , Rašljani , Stubica i
Hardomilje :U općinama Humcu , Pregrađu , Rašljanima , Stubici i Hardomilju pojavili su se
skakavci u tolikoj mjeri da ozbiljno prijete ovdašnjem stanovništvu velikom nevoljom
. Kud prolaze nemilice tamane sve redom , travu , žito , povrće , pa čak i drveće .Cijela okolica u blizini ovdašnje šumske kuće gdje se i šumska bašća ( biljevište )
nalazi , strašno je skakavcima napadnuta . Ima ih milione . Svaka je obrana šumske
bašće nemoguća , pošto se ne mogu ni popaliti , ni pomlatiti , jer bi se mlade
biljke uništile . Bagrem strašno slatko jedu , a i bora ne štede . Za koji dan biće
sve što je niklo do crne zemlje sravnjeno . Jednom riječi , kud god prođu , sve
pojedu , samo se zemlja crni . Navala je počela pred veče 8. ov. mj. na cijeloj
liniji i takom se brzinom širi da je nevjerojatno .Prostim se okom primjeti da svega onoga nestaje našto panu . Seljaci ih ,
po naputku ovog ureda , po brdu pale i granama mlate ranim jutrom , a i u
veče , ali se sili ne može odoljeti . Gdje u žito ili bašću provale , sve
iz reda poravne .U ovdašnjoj je šumskoj bašći do danas desetina borovih i trećina bagremovih mladih
biljaka uništeno premda trave dosta imaju . Sve se moguće radi da bi se ta gamad bez
štete po mlade biljke otjerala , ali ne ide . Još žive u jatima na milione zajedno ,
ali kad podrastu i okrilate , užasna će legla raširiti , tako da ćemo ih na godinu
nekoliko stotina puta više imati .Ako se u kom drugom stadiju njihova života ne unište ( jajašcima i
čahurama ) u ovom je nemoguće bez velikih žrtava . Dosta je njihova legla
početkom proljeća uništila jedna vrsta čavke , koju ovdje narod zove
kopač . Cijeli je kompleks bio prekopan kao da su ga svinje izrovale .Puno se narod u to uzdao i čisto uživao u marljivom radu ove korisne
ptice , ali je danas potpuno objeđen , da ovoj gamadi treba ozbiljnijeg
lijeka tražiti .Zato se umoljavaju potrebne upute .Kotarski predstojnik dr Strasman , v. r.Od Vlade nisu stigle nikakve posebne upute . U dva telegrama dr
Strassmanna su iz Sarajeva upozorili da se drži instrukcija o tamanjenju
skakavaca datih 1909. godine .U drugom dopisu od 20. juna , dr Strassmann informira Zemaljsku vladu o
uspjesima i neuspjesima u tamanjenju skakavaca i naglašava da im se sada <
ne može ništa učiniti > :Skakavci su prilično jenjali , jer je kotarski ured , odmah , čim je
saznao , otpočeo uništavanje . Dao je seljanima preko glavara i župni
ureda najprimitivnije pouke za utamanjivanje ove gamadi , koje su zaista
i najuspješnije za ovdašnje prilike . Naime , seljani su skakavce
najuspješnije tamanili iz jutra rano i u veče kasno , kada se skupe u
gomilama na suhozide ili grmove vatrom ; a za vrijeme kišna vremena
grabovim i šipkovim metlama .Čim skakavci podrastu 1 cm ( bar ova naša vrsta ) , više im se ne može ništa , jer
daleko skaču i raštrkano putuju .Kopanje jaraka u Hercegovini je nemoguće , još je manje moguće valjcima
skakavce biti . Sa 1 % rastopinom safuna probali smo iz peronospora
štrcaljke , ali se nije vidio uspjeh .Sad su skakavci već u letu kad im se ne može ništa učiniti . Zato bi bilo
najprobitačnije da se stvar ostavi do ranoga proljeća 1915. , a kotarski
će ured poraditi da se legla u potpunost pregledaju i da se vidi kakova
će biti navala , pa će se prema tome i ravnati . ( 3 )* Našid paša-hercegovački namjesnik ( mutesarif ) 1863. godine ( Bašagić S. Kratka
uputa u prošlost Bosne i Hercegovine . Sarajevo : Vlastita naklada , 1900 : 185 ) .* dram-tur. dirhem , turska mjera za težinu , 400. dio oke , oko 3,25 grama .
HALID SADIKOVIĆ