M E N Ð U Š I C A – Dicentra spectabilis

Kategorija: Kemal Mahic    
    Datum kreiranja ponedjeljak, 23 Maj 2011 09:30
    Datum posljednje izmjene ponedjeljak, 23 Maj 2011 09:30
    Objavljeno ponedjeljak, 23 Maj 2011 09:30
    Klikova: 978

Kemo naslovna

Krajem aprila i pocetkom maja oživljavaju parkovi,balkoni,sofe u našim varošima…
Oni koji vole cvijece ukrašavaju svoj okoliš i buducih pola godine uživaju u mirisima,“govoru cvijeca“,bojama i to tonovima cvjetnih izdanaka.

Jedan od elemenata identiteta je i cvijece.Uzgoj cvijeca u kucnoj atmosferi docarava generacijsko življenje sa uspomenama na proteklo vrijeme i život sa roditeljima i
njihovim roditeljima
U orijentalnim dijelovima gradova izgradene su kuce sa svojim karakteristikama koje vizualno podsjecaju na neki drugi „vakat i zeman“.
U takvim kucama i avlijama,ogradenim zidovima,postojale su sofe i cvjetnjaci prepuni
razlicitog cvijeca kojeg su uzgajale naše nane,naše majke i time se nadmetale sa komšijama,
ciji cvjetnjak je ljepši?Pošto u islamu postoji „kult vode“,dragocjena tecnost se „poklanjala“ cvijecu koje bi uz korištenje sunca uzvracalo ljubav svojim domacinima.
Sastav zemlje koja „rada“ cvijece,pored ljubavi,truda,volje,sjemena je bitan faktor u uzgoju cvijeca.
Kako smo svi razliciti,tako su izbori cvijeca u sofama i cvjetnjacima razliciti.Sve je ljepše kada smo okruženi omiljenim bojama i mirisima.
„Oni koji.preferiraju žutu boju cvijeta žele mudrost i intelektualnost.Cvijece je vecinom zelene boje u svojoj osnovi i ova boja donosi mir,ravnotežu,harmoniju.Ako smo pak ljubitelji
narandžaste boje težimo vitalnosti i voljom za životom.Ako smo skloni ružicastoj boji onda želimo emocionalnu strastvenost.Kada želimo opuštanje onda ceznemo za plavom bojom.“
Iz ovoga je vidljivo da nam cvijece „govori“.Iskreni ljubitelji cvijeca to prepoznaju.Oni „vide“ da i medu cvjetovima postoje pažljivi,vjerni,susretljivi,razgovorljivi,opušteni,nadahnuti,veseli,tužni,uporni,zaigrani,dobrocudni…
Vjerovatno postoje cvjetovi osvajaci,agresivci,prevrtljivci,primitivci,šicardije,lažovi,lopovi…
Vjerujemo da se oni nalaze u džunglama i prasumama.Do njih još nije došla ljudska ruka da ih „kultivira“ i „pripitomi“.Ljudskim djelom i oni ce biti „obradeni“ i tada ce zavladati „Eden“ i sve ce cvjetati,mirisati i biti „vjecno“ do nekog novog „velikog praska“.A onda ispocetka…
Ma šta je umjetnost naspram ljepote cvijeta!

Mark Šagal veli:“Umjetnost je neprekidno i neuspješno nadmetanje sa ljepotom cvijeta.“
„Ljudi sa planete na kojoj nema cvijeca mogli bi da pomisle da smo stalno ushiceni jer smo
okruženi takvom divotom“ tvrdi Ajris Mardok,engleska književnica.
I ove godine,kao i predhodnih,zasadio sam u svoj „ružicnjak“ mendušicu(lat.dicentra spectabilis).Svakodnevno je gledam i kao da vidim majku!U našoj sofi na Gožulju bilo je svake godine više posuda sa mendušicama.Vidim majcine ruke kako sade,kako“zaogrcu“,kako „zalijevaju“.Vidim usne koje tepaju,hrabre i bodre mendušicu da ostane i opstane u kamenjaru ispred orijentalne kuce Memišage Mahica.
Mendušica me podsjeca i na moga oca.U starijim godinama života živio je na relaciji Gožulj-Stube.U svome „cekeru“ nosio je „pelcove“ i „rasade“ cvijeca.Domacice koje su živjele na pomenutoj relaciji,razmjenjivali su sa njim uzorke cvjeca,koje bi on potom zasadio u kantice i „lame“,te sofu ispred kuce.Tako je on širio svoju ljubav putem cvijeca.Pri tome bi Haso zapjevušio:

„Ako ti se miris svidi
I njezina cista boja
Ti je primi s poštovanjem
Pa zakiti njedra svoja“

Mendušice bi potrajale do oktobra.Tada su nas napuštale,odlazeci u svoj svijet do proljeca,kada su se pojavljivale sa svojim crvenim klobucima,svježim i lepršavim,želeci da nam kažu:“Dolazimo onima koji nas trebaju“Zato i pomišljam da mi dolaskom mendušice svake godine „dolazi mater“.
Još kad Mišo zapjeva:

Najljepše su oci
Oci moje majke
Kao plavo more
Kao cvijet iz bajke
Najljepše su oci
Kad sigurnost daju
Da te brižno prate
Samo oci majke znaju!

Kakva kombinacija:cvijece,pjesma i sjecanje!

Kemal Mahic

1701 Posjeta 2 Posjeta danas