Kategorija: Ante Granic
Datum kreiranja petak, 01 April 2011 06:36
Datum posljednje izmjene nedjelja, 04 Mart 2012 22:40
Objavljeno petak, 01 April 2011 06:36
Klikova: 2420
V a s a r o v i c i , Vasarovici – k o lj e n o v i c i !…
Niko ne zna otkud to ime selu u kome sam rodjen . Tu sam zavrsio i cetiri razreda ,u Veljacima ucio vjeronauk i bio najbolji od sve djece koja su u zupu veljacku dolazila .
Moja majka MARECKA hvalila se po selu :
– Onaj moj mali – m o l i B o g a k o s v i dj a v l i !…
A kad sam posao u nizu gimnaziju , moj kum Ivan Primorac – STARI smjestio me je u
DOM medju ratnu sirocad , tako da niko nije znao da su mi obadva roditelja ziva !
– Ovo je sin pokojnega K a r l i c e , onog cuvenog gangaca” – govorkalo se po domu .
A Karlica , moj otac – dotle je hodao po selu “sa tekom u ruci” i sakupljao glasove
po “G r a n i c a m a l i” – da bude p o lj a r !
Medjutim , ta briga o meni u DOMU imala je i svoje nalicje : naime , nekoliko puta su
vijecali da me izbace iz doma , ali su uvijek odustajali , jer sam – r a t n o s i r o c e !
Moj drug sa kojim sam spavao na dvokrevetu zvao se IVAN PLEJIC i bio malo stariji od
mene , tako da je mogao da me brani , jer sam svakodnevno priredjivao cijele predstave
svojim nestaslucima . Ni Plejic nije znao pravu istinu o meni pa je , kao vrlo human
momcic ,branio sirotog druga sa kojim je dijelio – n o c i !
Penjao sam se , na primjer , na krov zgrade ( sadasnje gimnazije ) , rusio gnijeza
vrabaca i bacao jaja na prolaznike . Tako sam jednom prilikom pogodio i celavu glavu profesora
historije BOZIDARA PEJKOVICA , koji mi je odozdo zaprijetio :
– Slusaj ti , G r a n i c u…i l i t i s a s k o l e – i l i j a i z nj e !…
To je prevrsilo svaku mjeru i pozvali su me na odgovornost , licno kod direktora
gimnazije .
Tamo opet nisu mogli da ustanove gdje sam rodjen . Negdje je pisalo da su me partizani
pronasli u nekoj sumi i doveli u neki dom za ratnu sirocad , negdje je pisalo da sam
rodjen u Vasarocivima , negdje u Grabovom Vrelu , a u jednom dokumentu je pisalo da sam
rodjen – u V e lj a c i m a .
Da bi me se otarasili , Vasarovici i Grabovo vrelo odmah su me se – odrekli , a iz
Veljaka je stigao haber, od zupnika veljackog licno – da oni nemaju nista samnom , da sam cak
izbacen sa vjeronauka , jer sam bogohulio i tvrdio da…Z U D I J E – N I S U R A S P E L I K R I S T A !
- o N E N I , te CASNOJ SESTRI i – I V A N U P L E J I C U
Ni tada me nisu izbacili iz doma . Prvo i prvo , jer je IVAN PRIMORAC – STARI bio
protiv toga ,drugo , nisu znali sta bi poslije toga samnom , trece i trece – branila me je
kuharica NENA , jer je tvrdila da se budim i prije zore da bi joj pomagao – g u l i t i k r o m p i
r e u kuhinji .
Istine radi , NENA je mene odabrala zato sto je u mene imala povjerenja , jer je – z o r o m
potajno k l a nj a l a , dok bi ja gulio krompir , ili prao sudje – motreci da neko ne udje .
Interesantno , NENA se u tim trenucima jedino nije plasila casnih sestara , koje su i danju i nocu
navracale u kuhinju .
U sustini , nama DOMCIMA , NENA je bila nasa druga majka , kojoj sam ja , dok me
nisu smjestili u dom , donosio iskrizanog duhana od kuce , jer je pusila -“kao Turcin” !…
A ja sam taj duhan – k r a d o m i c e uzimao od oca , koji ga je krizao za
svercere , a oni su ga nosili u Bosnu – p r e k o b r d a i d o l i n a !
– Mare , p u s i li , Boga ti , o v a j n a s m a l i – nesto mi nestaje duvana ?!
– Kako pusi li – Bog s tobom ?…N e p u s i , b r a t e !
Medjutim , taj moj m i l o s r d n i otac je jednom pretresao moju skolsku torbu i
pronasao duhan , a onda me , i ne prvi put , tako n e m i l o s r d n o i z l e m a o – da mi i
danas zvoni u usima !
A da pusim – nikada mi nije ni padalo na pamet !
Od tada je moj otac svakog dana prebrojavao konce sasusenog duhana u serdjenima ,
tako da ja
NENI , (koja je potajno i klanjala) , nisam mogao vise da donosim ” skiju izrezanu
kao mravlje noge” .
Medjutim , ja sam smislio drugi plan .
Jedne noci pocela je da puse j u g o v i n a , osuseni duvan je “povukao vlagu” i
to je bila nova sansa !
Ustao sam prije zore , kao i svaki dan kad polazim u sedam kilometara udaljenu skolu , te se
usuljao u SILJEGOVO d u v a n i s t e i ukrao cijeli konac osusenog duhana , koga je
NENA kasnije krizala kuhinjskim nozem , a i sa uvjerenjem da joj je to poslala kao dar – m o j a m a j k a !.
I na kraju , SERAFINA – p r e d s t o j n i c a casnih sestara koje su bile u jednoj
polovini zgrade , branila me je , tvrdeci da – ako ja odem – niko nece moci da hrani kokosi u
samostanskom oboru , a vec pomenuti I v a n P l e j i c je izjavio da sam objavio lijepu pjesmu u GLASU PIONIRA ,
pa bi bilo malo ponezgodno da se jednom k a s n i j e cuje da su , gluho bilo –
“cuvenog pjesnika – i z b a c i l i i z d o m a” !…
Tako sam – i ovog puta ostao u domu !…D o d a lj nj e g !
A to “do – d a lj nj e g” nije dugo trajalo . Dosla je zima , hladna i mrazovita
. Neka bogatija djeca donijela su neku “djavliju modu” da nose s a l o v e oko vrata , kupljene u pravim
prodavnicama .
Ja za to nisam imao “n i k i n t e” , ali sam uzeo d e k u sa kojom sam se
pokrivao u domu i razrezao je – da bi napravio “p r a v i p r a v c a t i s a l” , sa kojim sam otisao i u skolu .
Tamo su tu moju huzdurmu odmah otkrili , tako da je IVAN MIJATOVIC , predsjednik
omladine ,sazvao “pod hitno” o m l a d i n s k i s a s t a n a k , iako sam ja jos bio pionir , takoreci !
Izbacili su me odmah iz omladinske organizacije ( i nikada me vise nisu ni primili ,
prim.aut.) ,
a onda su me izbacili – i i z d o m a !…
Kuci me je odveo dobri GOJKO LAUC , drugar onog P l e j i c a – tjeseci me da sam ” u pubertetu” !
Tako , do dana danasnjega – nikada nisam htio biti clan n i k a k v e o r g a n i z a c i j e !
A u p u b e r t e t u sam ostao – s v e d o d a n a s !
V A S A R O V I C I . I Z . M O J E . B I LJ E Z N I C E
—————————————————————————–
Vrlo je vazno za mlade generacije cuti – kakve utiske o njihovom selu imaju oni
narastaji koji su otisli i nikada se , ili sasvim rijetko , nisu vracali . Njihova svjedocanstva su
pravi melem za dusu ,
jer su istinita utoliko sto su dugo ostala u njihovim uspomenama i – n e z a b o r a v i m a !
I sasvim je neizvjesno kome je gore – onima koji se nikada nisu vratili (kao
Jozancev brat ANTA ) , ili je pak gore onima koji samo rijetko i iznenada dolaze , kao – j a naprimjer .
A zasto se nisu vracali , ili navracali – i zasto su dolazili sasvim rijetko – t o j e t a j n a !
T a j n a , koju – i pored najbolje k u r a z i – ne mogu da kazujem .
Vasarovici su ostali u mojim uspomenama , u prvom redu kao selo – p l e m e n i t i h lj u d i !
Sa ove vremenske distance , to izgleda toliko plemenito da se ne moze iskreno
kazivati , jer to oni koji citaju – ne bi mogli vjerovati !
Mozda je to tako sto zivimo u jednom neplemenitom svijetu , pa su nam nase zavicajne
uspomene mnogo vece u nasim ocima , nego sto stvarno i jesu .
U susretu sa nasim selom , mi dugo otsutni imamo dvije traume : P R V O – ljudi koje
srecemo su neki drugi ljudi koji nas se “samo kroz maglu sjecaju” , a najcesce ne sjecaju , te u
dugom luku zaobilaze tog zalutalog stranca za koga , u najvecem broju slucajeva , nemaju ni
razumijevanja – ni vremena !
Istine radi , svi mi u njihovim ocima izgledamo malo luckasti , ili onako – “malo na svoju ruku” !
- D R U G O : kad dodjemo u selo , najvise volimo da navratimo na groblje PODVALE, jer tamo –
izmedju krizeva , poznajemo vise mrtvih , nego u selu zivih !…I to je – p r a v a d r a m a !
Kad sam jednom tamo bio na S t i p a nj d a n , poznavao sam sve mrtve , a nikoga
nisam poznavao od onih koji su donosuli cvijece na grobove ! Samo su zastajali kad bi me
primijetili kako uredjujem grob KARLICE PERE MISINA , svoga oca – eto , tako su me poneki prepoznavali .
A oni rodjeni kasnije , samo su me gledali ispod oka kao stranca i pitali starije :
K o j e p a s a d o v a j ?!..
MARKOTUSA , STIPAN KAVAZIC i DJECACI IZ GRANICA MALE…
Sjecam se tako , nemamo sutra nista jesti – a majka nas ujutro obraduje , jer je
MARKOTUSA – nocas opet dolazila…A Markotusa je bila zena MISE VIDICA , koja je znala nasu muku – i
po noci ( da je ne bi vidjeli ni njeni ukucani )… donosila pred nasa vrata p r t v u b r a s n a , k
o m a d kukuruze , ili…
Kad se proculo u Granica mali da je u DOMU NA HUMCU glad medju djecom , ( sto je bila polovicna istina ) ,
Ante KAVAZIC i Mirko MATIN , djecaci mladji od mene – dosli su u DOM pjeske i
donijeli mi cijelu “kukuruzu”,osam kuhanih j a j a , tri glavice k a p u l e , pet oraha , malo prsuta i – d v a u s t i p k a !
Kad sam kao djecak morao ici sa odraslima “n a k o p a nj e POD PROLOG” – za pet
kila prosa , uvece je STIPAN KAVAZIC svojaih pet kilograma tog prosa – po meni poslao m o m e c a c i !…
Moj otac je svake sedmice odlazio na razgovor kod naseg kuma STANKA SILJEGA –
PUSKARA , ali se nikada nije vratio a da tamo nije dobio “n e s t o z a – z e n u i d j e c u” !…
Kad sam morao otici u Srajevo na daljnje skolovanje , moji roditelji nisu imali novaca za voz .
Zena Stanka PUSKARA mi je “tutnula” u dzep novac i tiho rekla : TO DA NIKO NE ZNA !…
A bilo je i vise od karte za voz !
Kad sam polazio u skolu u ljubuski , nisam imao ni teke , ni olovke , ni gumice .
U Vitini me sreo IVAN ALERIJA na biciklu , koji je posao da kupuje skolski pribor
svom silu JOSKI . U VITINI – k o d M U J K I C A !…Koliko se sjecam .
Kupio je IVAN i meni – sve sto i JOSKI !…A meni je taj MUJKIC jos poklonio – p e r o i t i n t u !
Uzgred receno , JOSKO je bio najtalentiraniji ucenik ljubuske nize gimnazije . I ne samo gimnazije .
I najbolji ucenik medju nama !…Bio je – fenomen !
Nazalost , nije nastavio skolovanje .
Vasarovcani su glasali za siromahe da budu POLJARI . POLJARI su cuvali polja i za
to dobivali dio u r o d a , koga je svaki seljak ostavljao poslije zetve kao – d i o “za poljara” .
Moj otac je tako svake godine isao “s a t e k o m o d k u c e d o k u c e i pitao : DA LI CETE
DATI GLAS ZA MENE ” ?
A o J e s e n i s t u , poslije berbe kukuruza , isao je sa sklada na sklad da
sakuplja – ostavljenu zasluzenu p o l j a r i n u , koja se najcesce sastojala od – “p o l a a r a r a – klipova k u k u r u z a” !
Poslije glasanja , proglasavani su poljari , a bilo ih je vise . Moj otac je
uvijek bio medju njima .
Tako je moj otac KARLICA GRANIC , putem specificne – direktne d e m o k r a c i j e, postajao POLJAR !
To nam je pomagalo da imamo zita ” i poslije Bozica” !..I ne samo nama . Takvih je siromaha bilo jos .
I oni su , kao i mi – zivjeli zahvaljujuci p l e m e n i t o s t i ljudi cijeloga sela VASAROVICA !
A takvih je primjera bilo mnogo . Z a i s t a M N O G O !…I siromasnih , i
plemenitih , i nezaboravnih !!
U mojim uspomenama ostala su samo njhova dobra djela . A sto su bili ponekad i – z l o p a m t i l a ,
posebno u sukobima oko zemlje , ili oko politickih i nogometnih zavrzlama – s j e t i m se i toga !
Ali , ne uspijevam navesti ni jedan primjer .
Valjda , PRIRODA sama odbaci ono sto je – NEBITNO !…I prepusti zaboravu ono sto
ljude razdvaja ….
Jedino im se oduzujem – molitvama na groblju PODVALE , ispred njihovih grobnica .
N A S O L A R U
Nocas sam se usuljao pred svoju napustenu rodnu kucu i sakrio se “na solar” da tu , sam prenocim .
Solarom smo , ne znam zbog cega , nazivali mali , uski natkriveni drveni balkon na
koga se dolazilo uz uske i kamenite stepenice , a onda ulazilo “na tavan” !…Na tavanu su spavale
obicno djevojke i tu momcima izlazele n a s o l a r – u asikovanje !…-
Mozda se solar zove tako (od sunce -“sole mio”…solei…) , jer se tu moglo — ne
suncati , nego – s a k r i t i od sunca !…Ili od vanjskih pogleda , posebno nocu !
Kao i momci tada , usuljao sam se i ja pod okriljem noci , m a c j i m korakom – na s o l a r .
Noc je bila tiha , nebo zastrto crnim oblacima i spremala se kisa .
“G r a n i c a m a l a” – spavala je mrtvackim snom .
Crni je mrak …I g r m i , odozgo sa M i t o k i t a !
Moji rodjaci i susjedi evo dolaze – VRANJE i TOMO JOZANCEV , cujem im i bat koraka !…
– A I s u k r s t a t i , ako udari krupa – eto nama prave nesrece – kaze jedan od njih !
Eto nama tuce s neba – eto krupe ode ljetina , Tomo…cujem Vranju kako govori .
BOZE – prepadoh se , ako udari krupa otkrit ce me , jer ce se svi poustajati ! …
Njih od moje kuce dijeli samo visoki , kameni zid i oni , vidim , dolaze kasno .
Nocas ! Poslije p o n o c i !
Ukrutio sam se i p r e s t a o z a t r e n u t a k i d i s a t i – da me ne primijete !
Samo se cuo lavez pasa negdje u daljini , od M a t i j a s e v i c a k u c a !
Lezeci tako “n a s o l a r u” i ne misleci na san – stalno sam pogledao na sat .
Da ne bi promasio n a o b l a c e n u z o r u , “da me ne uhvati lemba”… da me tu neko ne primjeti !
I da me tu svijet ne vidi !…Da se ne osramotim !
Sve je bilo tiho , samo sam se ja branio od uspomena – kao od muha !
Culo se , kasnije , samo priguseno h r k a nj e u susjedovoj sobi .
odnekud iz blizine, cuje se i nesto , kao glasno – h r o p t a nj e .
To se umorni V r a nj e J o z a n c e v bori – sa iznenadnim napadima k a s lj a !
A sjecam se , Boze , kao da je danas bilo !…
Jozanac , njegov otac , se zenio . Poveli i mene kad su posli “da kradu mladu”!…Mic po mic – u LOSCE .
Tu u selu !
Tako smo doveli iz LOSCA – kao “mladu nevistu” – Vranjinu majku ….Upamtio sam i
kad joj je , kasnije , dolazio i doktor SADIKOVIC NA KONJU – i kazao nam d a j o j n e m a s p a s a ,jer ima “splet crijeva” !…
S j e c a m s e !…
Sjecam se i kako je tada i kuknjava nastala pored z i v e z e n e , koja se u
grcevima – borila sa zivotom !
Umrla je te noci u najvecim mukama , i prije nego sto se doktor vratio u LJubuski ,
ne naplativsi v i z i t u !
Ah , bilo je to davno . Zaista davno !…A ja , nekim cudom , evo opet – n a s o l a r u !
A , eto tu – preko zida , Vranje J O Z A N C E V , njen sin , u besanoj noci vec s t a r a c k i k a s lj e !..
.
Prve krupne kapi kise pocese g r g o lj i t i po crjepovima rodne mi kuce !…
Tak..tak..tiritak-tak..taktak…!
Oh , Boze – o t k a d a t o n i s a m c u o ?…O d k a d !..
Pred ocima , u mraku , svjetlucali su mi kolutovi uzavrele krvi – i promicale mi uspomene , mutne i daleke !
– Zasto je put do zavicaja tako t a j a n o v i t , tvrd , zagonetan , neizvjestan –
cak i b e z d u s a n !
I posut – s t r a h o v i m a i zebnjama ?…Z a s t o ?…
Ustao sam sav izmrcvaren u t r i u j u t r o – i polako : korak po korak…korak
po korak – napustio selo
VASAROVICE !…
Sastavljeno selo iz “sedam mala” : Granici , Puljici , Matijasevici , Lauci , Vinine, Losce i Dubrava !
U njemu ima i porodica PLAVE KRVI , kako tvrdi Dr. Jefto Dedijer u svojoj knjizi
HERCEGOVINA , koja opisuje zivot i porijeklo porodica u Hercegovini od sedamnaestog do devetnaestog vijeka .
– M a t i j a s e v i c i su porijeklom od NINOSLAVA MATIJASA , k r a lj a b o s a n s k o g a – pise on .
( Valjda zato u Vasarovicima kazu : “G o v o r i s g o s p o c k i ko – M a t i j a s u s a )” !…
I to mi je na pameti , dok slusam “h o r m a t i j a s e v i c e v i h pasa” –
kako urlicu pred oluju !
A u usima mi je odzvanjala i davna pjesma , jos davnijih VAGARICA , koje su ovako
“ispijale” svaku zoru – polazeci iz pomenutih zaseoka , da bi se sastale u LOSCU ., kako bi zajednicki
stigle “U VAGU” ljubusku , gdje su i radile na pripremi duvana za prodaju – i to za gotovo sve destinacije svijeta .
I za one fabrike duhana , koje su proizvodile i znamenite cigarete – LJUBUSKI !
- u v i j e k su te vagarice , sjecam se – isle i s a p j e s m o m :
J A R A N I C E Z A P J E V A J M O G L A S N O
N E K S E Z N A D E – V A S A R O V K E D A S M O !…
- napustam VASAROVICE u mislima i na njih , ali i pod pritiskom i n s p i r a c i j e da napisem ovaj prilog .
– PUTOVNICE , gospodine – prekinu mi misli covjek na granicnom prelazu ORAHOVLJE !
– Oh Boze , zar vec g r a n i c a… pasosi !…Z a r v e c ?!
Paris , 01-02 – 2.011.