Kategorija: Ante Granic
Objavljeno ponedjeljak, 07 Mart 2011 07:47
Klikova: 2006
T v o j e s u z v j e z d i c e o d u v i j e k s j a l e
m o j o m i lj e n i g e n e r a l e !
I n e k a t i lj u b a v i z d r a v lj e c v j e t a
i o v o g lj e t a –
i m n o g o lj e t a !…
To je , eto , bila moja cestitka za Novu godinu generalu
Jovanu Divjaku – h e r o j u nasih s n o v a i nasih n a d a !
I gromadi nasih prkosa !
Gromadi satkanoj od ljudskosti , skromnosti , eticnosti , ljubavi
i humanizma .
– N i s a m j a g e n e r a l , Antone – napominjao bi mi svaki put .
– G e n e r a l e , predstoji ti i posljednja bitka koja je neizbjezna
i koju ces dobiti !
Koju ces zasigurno d o b i t i , moj omiljeni generale !
A to sta ti milis o sebi – to nije bitno za historiju !…
To je bivao moj odgovor . Uvijek isti .
Tako je , eto vidis , i ta neizbjezna bitka dosla . I vodi se iza zidina
zatvora u Becu – u kojoj ces pobjednik biti – t i g e n e r a l e !
U to sam siguran !…U potpunosti sam u to siguran .
Tako ce se , moj generale , po ko zna koji put u historiji –
G o l i j a t naci na koljenima – pred D a v i d o m .
Mi zivimo u ludom svijetu , moj generale .
Svijetom vladaju nesposobni ljudi . Nesposobni , ali ne i glupi !
To je nasa nada .
U toj tvojoj posljednjoj bici , moj generale , nase ti suze ne pomazu .
A ni argumenti mnogo ne vrijede !
Jer , ko zivi u ovakvom svijetu , a nije ga strah – taj nije normalan !
U tom svijetu , tu medju nama ,mi i sada zivimo neki vid relativnog mira .
I fasizma – zasada bez nasilja !
Samo hrabri , odvazni i prkosni kao ti pobjedjuju , moj generale !
Samo generali koji odbijaju taj cin i zele ostati samo ljudi – pobjedjuju !
Zato u tu tvoju pobjedu ja vjeruje, generale . B e z r e z e r v e !
Bez te pobjede i tvoj rat bi bio nekako k u s a s t i n e d o v r s e n .
I tvoja pjesma i pjesme o tebi – ostale bi nedopjevane !
Ti , moj omiljeni generale , nikada nisi volio o d e i h i m n e o sebi .
Mali , obicni ljudi bili su t v o j n a j o m i lj e n i j i n a r o d .
Ti si prvi shvatio , moju omililjeno generale , da nama treba Ismet ,
da nama treba Ante … I da –
nama treba JOVO !
Ti si bio moj omiljeni prijatelj ( i ne samo moj ) , i ja se ponosim time !
Biti prijatelj sa takvim ljudima – velika je privilegija i cast . I ponos !
Ali , i obaveza .
– B i o s a m s a m o c o v j e k , govorio si !
Oh , c o v j e k , c o v j e k – kako to gordo zvuci !…
Doslo je ponovo vrijeme, moj generale , u kome nam ponovo treba
DIOGEN da nam sa svojom svijecom pomogne – pronaci covjeka !
A sto se tice argumenata , po njima bi ti , genrale , davno morao imati
veliki , granitni s p o m e n i k … volio ti takve zelje i tvrdnje , ili ne .
Ali , klesanje takvog spomenik ce se samo malo odgoditi – i nista vise .
Agitovat cu da se postavi na Vilsonovom setalistu , tvojoj omiljenoj setnici .
I nekada – prvoj crti tvoga fronta . I bojisnice .
I granicnoj rijeci izmedju fasizma i antifasizma !
I granici izmedju dobra i zla – koju simbolizira nasa zavicajna rijeka .
Za bolji i humaniji svijet !
Dotle , moj omiljeni generale – d r z i m o t i p a l c e v e !
I mislimo na tebe u tmurnim danima i besanim nocima .
A da ces pobijediti – u to vjerujemo .
N e d a j s e , g e n e r a l e !..
I BOG je na tvojoj strani !
Jer su sve tvoje pobjede , g e n e r a l e , bile i nase pobjede !
Takva ce biti i ova – p o s lj e d nj a .
U ocekivanju raspleta te nase velike drame – zelimo ti , generale –
POVOLJAN VJETAR – I MIRNO MORE !
U Parizu 6. Marta 2.011
Ante GRANIC