BOSANSKI JEZIK i POLITIKA ( 3. )

Kategorija: Ante Granic    
    Datum kreiranja utorak, 06 Decembar 2011 08:31
    Datum posljednje izmjene utorak, 06 Decembar 2011 08:31
    Objavljeno utorak, 06 Decembar 2011 08:31
    Klikova: 1485

AnteGranic

S v e m u   d o dj e – JESEN !…
Pa i politici , ucvrscenoj tamo gdje joj mjesto nije…!
Zato je bolje poceti od prave jeseni . Kako je pjesnik vidi .

I PADA…PADA LISCE SA VISINE
A U DNU VRTA JESENJE LISCE VENE…
NEVOLJKO PADA LISCE U NIZINE !
I SVE PADA…I MOJA RUKA PADA…
SAMA !
I PADANJE JE SVEMU SRZI…
AL – IMA NEKO KO OVO PADANJE DRZI…
BESKRAJNO BLAGO U SVOJIM RUKAMA !
                         ( F. G . LORKA )

ISTINE I ZABLUDE O BOSANSKOM JEZIKU
                           
Pomen bosanskog jezika – uvijek je izazivao polemike .
Boriti se za afirmaciju bosanskog jezika , uvijek je bila svojevrsna hrabrost –
i medja na kojoj su ljude dijeli na ozbiljne i neozbiljne . Kako je odredica
ozbiljnosti i neozbiljnosti uvijek bila u rukama onih koji su imali batinu ,
to je ozbiljno bilo samo ono sto je odgovaralo njihovim interesima , a
neozbiljno ono sto bi im bilo na smetnji .
Pritom , ISTINA je prekrivana zvucnim frazama , zakonskim propisima i
drugim maskirnim predmetima . Tek vrijeme lijeci svaku boljku – i najbolje
odgovara na vazna pitanja zivota .

Tako je , naprimjer , jedan predstavnik austrougarskih osvajaca  – Benjamin  
K A L A Y , htio da uvede bosanski jezik u sve oblike komunikacije , pa i u
skole , sto je djelimicno i uspio , ali su kriticari ovaj cin ocijenili kao taktiku
za postizanje – politickih ciljeva …
Medjutim , ja mislim da taj dio Kalajevog rada nije dovoljno istrazen , cak
i u slucaju da je  K a l a y  tim svojim cinom nastojao da sprijeci budjenje
nacionalne svijesti kod Srba i Hrvata .

Jer , govoriti tako – znacilo bi da je Kalay namjerno izmisljao nepostojece , pa
i jezik – da bi se i tim nepostojecim jezikom suprostavio budjenju nacionalne
svijesti kod Srba i Hrvata .
Osobno mislim da je takva konstatacija dio naseg bolesnog dijela mentaliteta
i stalnnih potreba da se stvari slikaju crno-bijelo , posebno ako se odnose na
nepozeljne . To je dio onog  losijeg dijela naseg mentaliteta da se svaki potez
neprijatelja i osvajaca – s a t a n i z i r a .

Benjamin K a l a y  jeste predstavnik osvajaca , to niti je sporno – ni netocno .
A nije novo ni iznenadjujuce da on , kao i svaki osvajac , koristi sve cinjenice…
posebno ako su ocigledne i –  za svoje politicke ciljeve .
Ali , nije problem bosanskog jezika u tome . Problem je , zapravo , u tome :  
da li je je bosanski jezik zatecen u Bosni austrougarskom okupacijom , ili je
taj jezik – izmislio Kalay ?

UREDBA ZEMALJSKE VLADE
                              ——————————————-

Ako je KALAY , kao nesumljivo obrazovan i sposoban predstavnik osvajaca ,
uocio da postoji jedan jezik koji je razlicit od srpskog i hrvatskog i koga on sada ,
radi svojih politickih ciljeva , ODVAJA i naziva bosanskim – to je prije dokaz
da mu je ta cinjenica posluzila “kao kec na desetku”- nego da je on to izmislio .
Pritom , cinjenica jeste da nije imao sta da izmislja – ni jezik ni ime , jer je i
jedno i drugo postojalo i prije njega .
Istini za volju , treba na kraju reci , da je ZEMALJSKA VLADA osam godina kasnije
( 4. 10. 1.907 ) – napustila naziv “bosanski jezik” i propisala da se on zove – srpsko-hrvatski .

I tu sada dolazimo do interesantnog podatka : NOVA VLADA  , koja je bila
ANTIKALAJEVSKA , donosi UREDBU …”da muslimani i DALJE mogu da imenuju svoj –
jezik kao BOSANSKI ” !…
Politika se , dakle , izmijenila , ali je ime jezika ostalo – i sluzbeno priznato ,
makarmse to odnosilo samo na muslimane .

Ovdje smo naveli jedan primjer , Kalayevo opredjeljenje za bosanski jezik – ne da bi
dokazivali da je bio , ili da nije bio u pravu , nego zato sto zelimo da potstaknemo
istrazivace ( pisano 1.992/93. prim.aut. ) , ne samo da istrazuju novo u ovoj
problematici , nego da preispitaju i vec definisane stavove – jer se u mnogim takvim
stavovima kriju – i istine…i zablude o bosanskom jeziku .

Osvijetliti svjetlom savremene nauke ovo pitanje , znaci otkriti dio stvarnih istina ,
ali – isto tako , da nauka moze da dokaze da su ustaljeni stavovi zapravo zablude ,
ili da su mnogi negativni stavovi – zapravo istine !

Mi , dakle , po pitanju bosanskog jezika nismo na pocetku , ali treba ipak ponovo –
POCETI…ISPOCETKA !… ( 1.992/93. prim.aut.)

BOSANSKI JEZIK i POLITIKA
                                    —————————————-
U ovo nase vrijeme , sve cesce se ljudi od kulture ogradjuju od politike . Cak i
zamisao oko formiranja ove MATICE  ( 1.992. / 93. prim.sut. ) – pociva na
opredjeljenju – da s tim poslom ne treba mijesati politiku , posebno ne dnevnu .

Medjutim , dosla su takva vremena da je politika postala SUDBINA – i jedna vrsta
epidemije . Ogradjivanje od politike ima u osnovi razlog  u cinjenici da je POLITIKA
postala NASILJE , i da se u ljudima formira precutno saznanje – da se posten covjek
i ne moze baviti politikom .
Pritom , bjezanje od politike vraca se uvijek – kao bumerang , jer u zivotu  pa i u
kulturnoj politici danas- ipak odlucuju pobjednici na izborima , koji su uvjerili
birace  u neku politiku – a ne organizacije koje se ne bave politikom .

Ako se mi necemo baviti politikom , to je nas izbor – ako nas posao necemo mijesati
sa politikom – i to je nas izbor . Medjutim , ono sto nije nas izbor, to je cinjenica
da se politika bavi – s v i m a   n a m a…i da se to ne moze izbjeci .
Ne vodeci racuna o politici , zapravo izbjegavajuci je – mi mozemo poluciti i
odredjene rezultate i pobjede , ali i poslije svega – politika nas ceka – NA KRAJU
SVIH NASIH POBJEDA !…

Jer se , naprimjer , bosanskim jezikom  necemo baviti samo mi i kulturne institucije ,
nego i politika i politicari . Pitanje je , dakle , sto ko misli pod pojmom
mijesanja politike u “nase poslove” ?… Cjelokupna nasa zamisao oko stvaranja
ove MATICE , nije nista drugo nego – jedna vrsta politike .

Ako i nasim poslom ne budemo zastupali odredjenu politiku , i djelovali u skladu
sa nekom politikom , ponovo ce nas nadvladati MANGUPI i nastaviti da raspolazu
nasim zivotima – i nasom buducnoscu .

Pritom ne treba zaboraviti da je parlamentarna demokratija najbolji i najhumaniji
vid regulisanja medjuljudskih odnosa , ali da je to – posmatrano na duze staze ,
cini se – ipak , tuzna buducnost covjecanstva ( izigravanja radi , ili pretvaranje
demokratije u anarhiju , prim aut.) – sto su Japanci vec davno shvatili – pa drze to,
kako se kaze , kao fasadu prema zapadnom svijetu .
Jer , do  i s t i n e  se   ne  dolazi samo  v e c i n o m … Ili ne uvijek .
A prvi zadatak pobjednika na demokratskim izborime jeste , upravo…
ZASTITA – MANJINE !

Zato je potrebno , u pitanjima o bosanskog jezika – razjasniti i politicka
opredjeljenja na kojima pociva i buducnost jezika . U suprotnom , svaka takva
zamisao izazivace brutalne napade sa svih strana , kao sto je bilo i ranije ,
tim vise sto je jezik u Bosni i Hercegovini , vec pretrpio velike izmjene u
posljednje dvije godine…( Nasiljem nad jezikom , prim.aut.) .

NAPRIMJER :
—————-
Sve do Sarajeva dopire velikohrvatski  novogovor , tamo nema cirilice – jer je ona
postala simbol velikosrpstva i cetnistva , nema vozova…a vlakovi ne rade –
gluposti se mnoze na tisuce…hiljade vise nema .
( To je velikkohrvatski govor – ili govor VELIKOHRVATA , zapravo – sto sa  
hrvatskim jezikom , zasada , nema mnogo veze..prim . aut. 1.993.)

Tu su sada zrakomlati , brzoglasi , samokresi ( slovenacka rijec ) , krugovali ,
dalekovidnice , slikopisi….naputak , uporaba , pozornost !…

Samo sa druge strane Sarajeva , ( tri km. dalje , prim.aut.) – ekavski izgovor
pedantno osvaja , a o latinici nema ni govora – t i s u c a  je strana , a usto i
omrznuta rijec , u koju su upereni svi topovi mrznje  ( usprkos cinjenici da se
u DUSANOVOM ZAKONIKU upotrebljava i rijec “tisuca” , prim.aut.)
A dzamija je vec – s i m b o l  DZIHADA !…

Kovanice : srpskohrvatski , hrvatskosrpski , srpski ili hrvatski , hrvatski ili
srpski ,i slicne – ne smiju se ni pominjati . A pominjanje bosanskog jezika izaziva
tako histerican smijeh i sa jedne i sa druge strane , ( a Bogami i pokoji SAMAR ) ,
da se sve to cuje dalje – od eksplozija mina .
A sve je to ucinila – p o l i t i k a !

                                         KUDA DALJE..?
                                         ——————–

I kuda sada mi treba da krenemo?….
Kakvu jezicnu politiku da slijedimo , ili predlazemo ?
Da li da se bavimo politikom , ili ne – i kojom politikom ?
Da li da shvatimo demokratiju kao mogucnost da svaki covjek ODMAH govori sto
misli i da se za svoje ideje regularno bori – bez posljedica , ili pak da shvatimo
demokratiju kao covjekovu obavezu da , u prvom redu – misli o onome sto govori ,
imajuci u vidu cinjenicu da je rijec danas postala BARUT , ili otrov ?…

Drugim rijecima : sta sa problemima bosanskog jezika i oko njega – u vremenu
u kome zivimo ? ( 1.992/93. god. prim.aut. )

I sto da radimo sa cinjenicom da je politika , koja nas je i dovela tu gdje jesmo ,
ipak rezultat grupe  m a n g u p a , nedoraslih politicara minornih sposobnosti , a ne ni
srpskog , ni hrvatskog naroda , ni muslimanskog – ni drugih u Bosni i Hercegovini ?
Jer , sredstva informisanja su ipak u rukama odredjene politike , a taj fenomen
dvadesetog vijeka – koji nije bio tako ni razvijen , a ni postojao ranije – ucinio je sve…
DA SE LAZI PRIKAZU ISTINOM , DA SE ISTINE PRIKAZU LAZIMA , DA SE LJUBAV
PRETVORI U MRZNJU , i da se nametne narodu kao njegov interes nesto -STO
INTERES NARODA nikada nije bio …
A narod je polako poceo i da misli – kao ONI !…Nazalost !

                     BOSANSKI JEZIK I VRIJEME U KOME ZIVIMO
                     ————————————————————–

PS. Ovaj  p o d n a s l o v  se odnosi na vrijeme rata , kad je i pisano .
Mi cemo ga dopuniti vremenom danasnjim  ( 2.011.) ,
kombinujuci to citatima iz rada BOSANSKI JEZIK – MIT , ILI STVARSNOT
iz godina 1.992/93. prim.aut.)

                                1992/93. god.
                                ———————-
“U proteklih pola stoljeca , vrlo rijetkim ljudima od pera , padao je na pamet
bosanski jezik , a zaista rijetkim pojedincima i pomisao da se o bosanskom jeziku
i pise . Odnosno , da se nastavi tamo gdje je stalo .
Kako je danas univerzalni krivac za sve grijehe i promasaje ( i nase i tudje ,
prim.aut.)
drustvene i osobne – “KOMUNISTICKI POREDAK”, satanizacijom jednog vremena –
svi se mi oslobadjamo GRIZE SAVJESTI za nesto sto smo trebali uraditi , a nismo” .

                                               2011 god .  :

Bilo je takvih ljudi . Ja se sjecam jednog – mog profesora na Filozofskom fakultetu
Dr. SALKE NAZECICA , koji je objavio rad o MUSLIMANSKOM NARODNOM
STVARALASTVU – i imao  (uglavnom) – partijskih problema . Partija je , svaka –
kao i danas : ako se ne drzite “partijske discipline” – mozete – “obrati bostan” !…
A kakva je ta disciplina i kakve su posljedice za gresnike – to je drugi problem .
Moj profesor se , uglavnom , “izvukao” ( kako smo mi studenti culi ) , ali je
OSTAO PRI SVOME !…
Informacije o tome dobivali smo od studenata koji su bili clanovi partije .

Na prof. NAZECICU  to se  nije moglo primijetiti . On je , i inace , bio – hladan
“kao stijena” –  i tesko ga je bilo  istjerati “iz takta” !

                                          1992./93. god .

” Najlakse je sada reci da su problemi oko bosanskog jezika u proteklih pedeset
godina – camili u podrumima i ostavljeni – “od komunistickog rezima AD AKTA ,
medju ostale spise SUMLJIVIH i OPAKKIH NAMJERA” .
To bi nam SADA bila kao  i s p r i k a…ZA ZABORAV VLASTITOG JEZIKA – KOJI POSTOJI !

Medjutim , cinjenice su TVRDOGLAVE – i njih bas mnogo ne zanima da li ih mi
priznajemo , ili ne…koristimo li ih – ili ne…mrzimo li ih , ili ih ne mrzimo !
One su naprosto – c i nj e n i c e , i  tu se iscrpljune sav njihov smisao.
Tako , naprimjer – u vrijeme tog “satanskog vremena” , postojale su sve knjige
i novine , dokumenti i svjedocanstva , casopisi i biblioteke – gdje je to sve bilo –
i javno i dostupno .

Postojali su , dalje , ljudi skolovani , umni i sposobni , koji su zivjeli i radili
u to vrijeme , i PORED TIH BIBLIOTEKA i drugih javnih ustanova – gdje su bili , kao
i danas – pohranjeni svi ti dokumenti . Pritom , NIJE BILO NIKAKVIH ZVANICNIH
ZABRANA da se izucava i bosanski jezik i problematoka s njim u vezi , ali – istini
za volju , postojali su RIZICI – koji postoje i danas u nekoj formi .

Ali , osim rijetkih i CASNIH IZUZETAKA , odgovarajacu znanstvenici su ostali po
strani , GRICKAJUCI SVOJU SIGURNU KORICU HLJEBA”…!

                                        2011. god .
                                        —————–
Kao sto citaoci znaju , otvoreno je pitanje bosanskog jezika – uslo je u sve
relevantne dokumente , ali su izrugivanja odredjenih struktura i pojedinaca – i
dalje ostala ista . Do danas .
Jezici su dobili naziv : hrvatski , srpski i bosanski .
Medjutim , hrvatski jezik se normira u Zagrebu , srpski u Beogradu – a ko danas
normira bosanski jezik – ja nisam  upoznat , ali – to je moja krivica !
Nisam upoznat ko normira hrvatski i srpski jezik  , takodje .
I to je moja krivica .

Jer , normiranje jezika – u svim civiliziranim zemljama , vrse institucije , kao
sto su INSTITU ZA JEZIK , AKADEMIJA ZA JEZIK…i slicno , a ne pojedinci – koji se
takmice , koristeci svoj jezicki autoritet – u prodaji svojih knjiga !

Naime , problematika jezika se ne svodi samo na rijec . Jezik je “ziv organizam” koji
se razvija po naucnim zakonitostima i trazi instituciju koja ce se samo tim baviti .
U suprotnom – JEZIK POSTAJE SVACIJA BRIGA .
A od SVACIJE BRIGE , nije daleko – NICIJA BRIGA !

                                                               

Znate – izgleda da smo mi  BH Hrvati kulturno i civilizacijaki SPAVALI , naprimjer –
pet stotina godina samo pod Turcima , a onda je dosao neko pa nas PROBUDIO
i poceo nas uciti da govorimo , nakon – TISUCU GODINA SNOVA .
Tisucu godina spavanja , dakle !
To je potcjenjivanje , i – autopotcjenjivanje …
I nije tocno , sto je najvaznije .

Jer , u bosanskom jeziku postoji i DVORISTE i AVLIJA , mada imaju istu funkciju .
Dvoriste je nesto ispred dvora ( ” Idi nadvor” – kaze majka ) – i vidljivo je to
dvoriste i iz susjedstva  i iz komsiluka , a AVLIJA je takodje dvoriste , ali
istocnjacke arhitekture , usto i ogradjeno – radi cuvanja intimiteta onih koji tu
zive .
Pendzer i prozor , za bosansko uho – nije isto . A ni za hercegovacko .
I nije rijec samo o turcizmima .

” U svezi s tim” – i u vezi s tim – nije isto . Bar je tako bilo kod BH stanovnistva .
S k r b  je  u BH uhu slovenacka  rijec i ne zamjenjuje rijec BRIGA !
Kako ce se onda reci BAS ME BRIGA ( Bas me SKRB ? )…To BH uho ne podnosi .
Ili , razbibriga…Ili : BRIGO MOJA PREDJI NA DRUGOGA ?!

U  bh UHU – privreda i gospodarstvo ( opet slovenacka rijec ) – nije isto .
Privredjivati i gospodariti – nije isto ….Bar u uhu BH ljudi !

August ( mjesec ) je blizi BH uhu , nego kolovoz . Prvo , sto je siri od zavicaja
i drzave , a drugo – kola ne voze ljetinu u osmom mjesecu posvuda .
Razlike , dakle , postoje . E , sada – kolike su i kakve – i da li su te razlike
dovoljne da se i hrvatski jezik u BH normira i kod nas , ili u zajednici sa Zgrebom – ne znam .
I tako redom .

Ziveci odvojeno VISE od pet stotina godina – narodi BH su unosili u svoju
KULTURU vrijednosti drugih kultura koje “leze” – i davali drugima svoje .
Naprimjer , k r a v a t a je hrvatska rijec i upotrebljava se posvuda u svijetu .
Malo jeste “nategnuto” , ali je i istinito . A i u turskom ima nasih rijeci .
Ali , o tom – potom !

– Moja djeca nikada nece govoriti AVLIJA , nego dvoriste” !…rece mi jedan moj
dobar prijatelj iz Medjugorja .
I on je u pravu !…
U skladu sa vremenom u kome zivimo , on je sasvim u pravu .

Ali , i ja sam u pravu utoliko sto insistiram da rijec AVLIJA postoji , i treba da
postoji , jer konkretno oznacava nesto sto je razlicito . I sto je postalo i nase .
U Zagrebu rijec AVLIJA , mislim – ne postoji , jer tamo nisu bili Turci – a nema
ni avlija . Postoje SOROVI . Slicno jeste – ali oni nisu avlija , jer ta rijec nam je
dosla preko Turaka , a Turaka tamo gdje su sorovi – nije bilo !

E , sad – imaju li ljudi u Bosni i Hercegovini , koji govore hrvatski , pravo da
upotrebljavaju rijec AVLIJA (ovo je samo jedan primjer ) , ili nemaju – iako te
rijeci , pretpostavljam , nema u hrvatskom jeziku danas …?
Normiranom u Zagrebu , naravno ?

Osim toga , hrvatski jezik se i drugacije normirao od bosanskog .
Hrvatski jezik se normirao po KORIENSKOM PRINCIPU – znaci , kao i u svim
s t a r i m  kulturama – korijenski, to jest – da rijec upucuje na ono nasto se odnosi .
LISTOPAD – kad lisce opada , KISOBRAN – brani od kise…itd.

Zato jezici koji se normiraju “korienski”- primaju i prijevode iz stranih
jezika koji se isto tako normiraju . Primjer je hrvatska rijec  k o l o d v o r-
sto je doslovno prevedena njemacka rijec BAHNOF .
Tako prevedene rijeci ne “leze” u jezicima staroslovenskog porijekla ,
a Njemci su bas specijalisti za pravljenje takvih kovanica .
A te kovanice i stoje u njemackom jeziku – sasvim dobro .
Naprimjer : RUNDFUNKUBERTRAGUNG , sto znaci – radio prijenos .

Bosanski jezik nije opterecen tim , kao ni s tudjicama . Jer , on se
normira na drugi nacin .
Zato se dva jezika , ma koliko bila ista , ili slicna – vremenom pocinju
razlikovati – upravo zbog razlicitih normi kojima se uredjuju .

                    1992/93… ZULFOKARPASIC i SENAHID HALILOVIC
                    —————————————————————————

“Ovdje treba istaci i casne izuzetke nasih ljudi , intelektualaca , koji su zivjeli
i radili u inostranstvu , medju kojima pocasno mjesto zauzima ADIL
ZULFIKARPASIC , tvorac BOSANSKOG INSTITUTA u Cirihu . Kao casan izuzetak ,
Adil Zulfikarpasic je rijedak primjer covjeka velikog srca i primjernog uma –
( sa cijim se politickim stavovima , uzgred receno , cesto ne slazem ) , ali koji
je stvorio veliku i znacajnu instituciju nasega naroda – BOSANSKI INSTITUT ,
zrtvujuci svo svoje vrijeme i novac tokom mnogih decenija – da bi smo imali
danas nezamjenjivu instituciju nasega naroda . Pritom , ne smeta to sto se ovaj
INSTITUT najcesce poistovjecuje i veze samo za muslimanski narod .

To je riznica kulture naroda Bosne i Hercegovine , i sire , i jedno od
najznacajnijih mjesta za izucavanje problematike bosanskog jezika”….
—-
                                          2.011.
A mozda bi najbolje bilo da se zove BH JEZIK !… Zasto ne ?
Sluzice se njim oni – koji to odaberu kao svoj jezik .
A koga treba da normira , naravno , neki BH – INSTITUT ZA BOSANSKI JEZIK !
Tako ja mislim .

                                            1.992 / 93.

“Tek poslije par godina , pojavili su se iznenada i neocekivano – kao i u svim
teskim vremenima – hrabri , strucni i umni mladi ljudi , ozbiljni i posteni ,
koji su – u skladu sa svojim znanjima koja nisu mala , poceli istrazivati
cinjenice o bosanskom jeziku – i pisati o tome .
Takav castan primjer je , pored ostalih , i SENAHID HALILOVIC , koji je
izdao knjigu BOSANSKI JEZIK ( do koje sam dosao krajem 1.993…prim.aut.) ,
i koju sam – moram to reci – obilato koristio u pripremanju ovog , iznad svega
skromnog rada o bosanskom jeziku” … ( Izvodi pisani 1.993. prim.aut.)

                                         2.011….Zapis .
                                        ———————-

Putujuci vozom od Ciriha do Berna ( kad sam radio u Svicarskoj ) – umoran i
nenaspavan od posla , a usto i zadovoljan sto sam sa gospodjom VEROM BUKVIC ,
( suprugom mog skolskog druga iz Doma ratne sirocadi u Ljubuskom – sada
Dr. SLAVKA BUKVICA – iz Hrasna ) , postigao dogovor o otvaranju prve dopunske
SKOLE za nasu BH izbjeglicku djecu u SAFHAUZENU u Svicarskoj  ) – zaspao sam .
A onda , u bunilu – istrcao iz voza da ne bi promasio stanicu . Tako sam , stanicu
prije BERNA – zaboravio knjigu SENAHIDA HALILOVICA …
Neka i to bude zapisano .

                                   PRICA O  KULTNOJ  KNJIZI “MALI PRINC”
                                   ———————————————————-
U toku samog rata , zadesio sam se na poslu u Njemackoj . Jednoga dana su me
posjetili djecji pisci SIME ESIC i VANJA RORIC , koji su ovdje izbjegli i skrasili se
u WUPERTALU . Tamo su , kao sarajevski izdavaci , osnovali izdavacku kucu
BOSANSKA RIJEC i izdavali knjige . Jednom sam pisao reportazu i o toj njemackoj
BOSANSKOJ RIJECI , isticuci da je ona VISE OD CUDA – jer u najtezem , ratnom
vremenu,  izdaje… po jednu knjigu – SVAKIH PETNAEST DANA .
Mozda je i to bio jedan od razloga da su me pronasli – u KELNU !

Mic po mic – uvjeravali su me da bi bilo dobro da oni izdaju neku moju knjigu .
– Nesto smo mi sakupili – nesto ces nam i ti dati – i eto knjige – rekose !
Kako ja nikada nisam htio da pisem knjigu – dosao sam u nezgodan polozaj .
Tesko je bilo odbiti to prijateljima .

I dogovorili smo se : SIME ce uzeti price za djecu , i o djeci – a VANJA ono sto
pisah za odrasle ….A postavili su mi i uslov : Kad oni spreme knjige – ja moram
sve da pregledam i – onda knjige ulaze u stampariju .
SLOZIO SAM SE !

Ali , do dana danasnjega – ja nisam izvrsio svoj dio posla !…Zasto ?
Pa , zato sto sam ja – po prirodi – LIJEN COVJEK , a knjiga je ozbiljna stvar .

Ali , nesto sam, ipak ,  i izvrsio . Predlozili su mi da ispitam mogucnost dobivanja
AUTORSKIH PRAVA za stampanje kultne knjige MALI PRINC , da ja tu
knjigu PREVEDEM NA BOSANSKI i da napisem predgovor ….
Boze , cuda !

I pristao sam ….Ali sam i ja , sada , postavio uslov : da pise u knjizi da je
prijevod “u duhu bosanskog jezika”, jer se taj jezik jos n e   n o r m i r a .
Slozili su se – i tako je i bilo !

                                   KOD  PORODICE  SAINT-EXUPERY
                                   ————————————————–
Pronasao sam familiju znamenitog pisca ANTOINE DE SAINT-EXUPERY ,
te njegovog praunuka po imenu OLIVIER DE SAINT EXUPERY, koji se brine
o naslijedju kultnog pisca ….Primio me je srdacno .

Bio je upoznat sa svim sto se desava u BH i zazelio da jednom i ode tamo .
Pomogao mi je da stupim u vezu sa direkcijom znamenite izdavacke kuce
GALIMARD , na koju su prenesana autorska prava njegovog pretka .

U izdavackoj kuci GALIMARD primili su me vrlo lijepo . U spisku jezika na
koje je preveden MALI PRINC – nije bilo bosanskog jezika . Ta cinjenica je bila
odlucujuca da bosanski jezik udje u spisak svih jezika na koje je prevedena
kultna knjiga , da dobijem autorska prava za BOSANSKU RIJEC , ali i za
albanski jezik na koji , nekim cudom , nije bio preveden MALI PRINC .
I da ne duljim .

Kad sam prevero knjigu i kad je knjiga izisla – odnio sam obavezujuce
primjerke i u FONDACIJU MALI PRINC , kao i u izdavacku kucu GALIMARD .
Tamo su mi , iz usta vazne licnosti iz svijeta izdavalastva , rekli :
– Gospodine , ovo je jedno od najljepsih izdanja na svijetu – iako su sve
knjige MALI PRINC – vizuelno gotovo iste” …

Ponos koji sam toga dana osjetio – zivi u meni i danas !

( PS. knjiga se , i danas , moze dobiti kod izdavaca BOSANSKA RIJEC u Tuzli ) .

                                   Z A K LJ C A K – 1.992 / 93. god.
                                   ———————————————-

” Bosanski jezik nije NI MIT – NI STVARNOST !
Bosanski jezik je i MIT i STVARNOST u isto vrijeme . U nemogucnosti
da se slobodno izrazi na jeziku koji postoji , i koji nema ni ime koje mu pripada ,
narod je od jezika – STVORIO MIT !

Posto danas mrznja caruje na sve strane , a mi tvrdimo da se narodi  BOSNE
i HERCEGOPVINE i dalje vole , afirmacija bosanskog jezika ( treba biti realan ) –
p r e d s t a v lj a l a   bi  C U D O !

Ali , c u d a   s e   d o g a dj a j u – u p r a v o   o n i m a   k o j i  se  v ol e !.
Treba nastaviti sa istrazivanjima i borbom  za bosanski jezik jer , BEZ OBZIRA NA
ZLA VREMENA U KOJIMA ZIVIMO – svaka intelektualna misija ima buducnost !…
——-
Mi zivimo u prelaznom periodu , a prelazni periodi su cesto bili gori od
svake diktature . Treba se boriti za istinu , ne samo u odnosu na bosanski jezik ,
nego i u odnosu na druge dimenzije zivota naroda Bosne i Hercegovine .
Jer , GNUSNO JE SVE STO SE KRIVO KAZE – MAKAR i o NEPRIJATELJU !
———-
Ne treba se prepustiti ocajanju , jer nije nepoznato da su mnogi narodi vise
stradali poslije p o b j e d e , nego poslije  p o r a z a ….Sve nase aktivnosti
treba podrediti afirmaciji svega onoga sto ljude spaja , cinjenici da je B o g jedan i da su
svi ljudi pred Bogom braca – sto u BH ima poseban ucinak , jer su NACIONALNE
GRUPE  u BH , ipak izgradjene n a   r e l i g i j i .

Radimo na pitanjima bosanskog jezika – za one koji PREZIVE !…
Jer , zlo u covjeku je jace od dobra !
A sve to nije nerealno , jer je BH imala vrlo tesih iskusenja u svojoj historiji –
pa je svakom nasilju pogledala u ledja .
A zatim ce doci snaga koja ce kazniti zlocince , sve zlocince , jer zlocinci nemaju
nacionalnosti . Oni su naprosto – zlocinci i po nacionalnosti !

Doci ce , naime , vrijeme da se i o bosanskom jeziku prozbori na nacin na koji
taj jezik zasluzuje , pritom da to nikoga ne vrijedja – i da se postuje svaciji izbor .
A k o b o g d a  !…
I hvala vam sto ste me slusali ” !

( BOSANSKI INSTITUT U CIRIHU – 1.993…Pljesak ! )

PS… Da li je , dragi citaoci , prilog koga ste citali pisan bosanskim jezikom ?
Autor priznaje – n i j e !…Kao ni MALI PRINC . Trudio sam se , ipak .
Zasto ?
MORA SE PRATITI NORMIRANJE JEZIKA , ako se tim jezikom zeli pisati .
Ako jezik ne normira neka adekvatna institucija , ili pak ako ljudi nisu u posjedu
tih normi – onda pisu kako kome padne napamet .
Tako ni  njihov jezik – nema imena .
A postoji .

A ima  n o v i n a  koje i danas pisu tako .
Nema norme , nema lektora – pisi kako znas !
Upravo tako – kako znas !
I uzalud je traziti krivce za to .
A sta ces ako krivca i pronadjes ?…
N i s t a !…

Paris , Decembra 2.011.

          ( KRAJ )

876 Posjeta 1 Posjeta danas