Hamo(naš Hamić) je na TV ekranu gledao utakmicu Lige prvaka i zaspao…Vječno zaspao!
S obzirom na dijagnozu možemo samo reći:Elhućmulilah!Neminovnost!
Svi smo šokirani prebrzim odlaskom našeg Hame.U narodu nije bilo govorkanja i “šaptanja” o Haminoj bolesti.Zato njegov odlazak doživljavamo kao “nenadnu”za njegovu familiju i za sviju nas.
Otišao je dobri čovjek!Dobri duh!Duh našeg vremena!To je čovjek koji nikome nije rekao:”Tamo se”!Uvijek srdačan,nasmijan,uspravan.
Gledajući ga na ulici primjetio sam njegove sijede vlasi i zaključio da nikome tako ne “stoje” kao njemu.Sve se slagalo na ovoj osebujnoj osobi:odjeća,izgled,šarm, pa je plijenio svojom pojavom u društvu.
“Hamić”,kako smo ga od milja zvali je sin Hase i Pembe,koja je stigla udajom iz Rogatice u Ljubuški.Odgojili su časno svoju djecu:Muliju,Hamića,Mustafu i Nihada(“Babu”).Odrastali smo sa njima radujući se prorijeđenim susretima nakon rata(1992-1995).
“Hamića”sam više upoznao u Hannoveru i Sarajevu nego u Ljubuškom.U Hannover bi stigao iz Nizozemske,gdje je provodio izbjegličke dane.Bili su to susreti puni nostalgije za Ljubuškim i osobama koje je znao a koji su tada bili a i danas su rasuti po svijetu.
Družio se sa Nešedovim Neđom i Mustafinim Hamletom u Hannoveru.Bilo je tu mjesta i za druge,ali ova trojka je imala specifičan odnos prepun emocija i istinskog druženja.
Odlaskom “Hamića” odlazi onaj dio Ljubuškog koji je plijenio posebnošću građanskog duha koji je naš grad nekada imao.
Izgubili smo Neđu,Hamleta,Ćiru,Žgaju i sada “Hamića”.Oni su bili hedonisti i bonvivani ovozemaljskog života.Oni su bili “običluk” Žabljaka,Gožulja,Pobrišća,Ljubuškog…
Sa tugom se opraštamo od našeg Hamića uz podsjećanje na sve nestašluke koje se vežu za ove likove.Pjesnik kaže:”I ružne uspomene vremenom postaju lijepe”.Kada se kondenzuju (ne)prilike i odbace suvišni detalji naš Hamić ostaje u svim našim srcima.
Hamić-dobri duh Ljubuškog!
Izražavamo iskreno saučešće sestri Muliji,braći Mustafi i Nihadu,sinu Irnisu i kćerki Bobi te njegovoj mnobrojnoj rodbini!
Dženaza je u petak,04.10.2013. u Ljubuškom,poslije ikindije namaza.
Kemal Mahić