Kad od tvoga oštroga pogleda
ima rana nasred džigerica,
ne streljaj više!Već je dosta,dragi,
i treptanja gustih trepavica.
Moj dragane,sad ti pogled pjani
oko drugih djevojaka bludi;
ko sablja je tvoj otkaz ljubavi
nanovo mi povrijedi grudi.
Nerazumnoj,neznanoj,nesvjesnoj,
protivnici ti si drug postao,
a meni si otkazao ljubav;
gdje je riječ što si je zadao?
Nevjerniče,zalud je od tebe
očekivat djela milostiva;
od iskona ne imadeš vjere,
nevjernikom svijet te naziva.
O Habiba,spasit se je teško
od ljubavnih neprebolnih jada;
kao ni ti,mnoga nesrećnica
pustoj sreći nikad se ne nada.
Habiba Stočević Rizvanbegović(rođena u Stocu 1845,a umrla u Istanbulu 1890)kćerka Ali-paše Stočevića,jedina je poznata pjesnikinja iz Bosne i Hercegovine koja je pisala pjesme na turskom jeziku,i to uglavnom ljubavnu liriku po uzoru na svoje turske suvremenike.
Izbor:Kemal Mahić