Trinaest je tisuća nevoljnih vojnika
tuklo u vrata ovoga grada.Koliko je
minulo dana u stotini minulih godina?
Tako već dugo na ovom mjestu nesretnik
sriče svoj jad.Poželjeti samo treba
nešto sasvim čisto.Jednostavnije od
života,i makar malko mudrije od smrti.
Bogomolje bjehu utvrdama,minareta-
puškarnice,Sada je ovo naša Fontana
di Trevi.Sa sedam prozora,sa sedam
otvora,gdje sve je rukom prostog majstora
sačinjeno.Nešto sitnoga novca treba,nešto
muke,nešto malo nadanja i vjere.I tih
glas,ispod sedam mušebaka suhih.
U smrti su se,ovdje,braća po rođenju
zbratimila.I to je naša Fontana di Trevi
Naši su nevini,uglavnom,mrtvi,ali su
tim življe naše želje;da se čedo ne
razboli,da se dragi vrati,da mine
krilata ova nesreća nad glavom,
da nas zaobiđu vojske stoimene.
Nešto sitnoga novca treba,nešto muke.I
treba se uza zid skloniti,dok dženaza
prođe.Šuteći treba ispratiti okom to tijelo
što preko ljudskih ruku i ramena putuje,to
tijelo što je imalo ime,i imena neka
šaputalo noću.Jer,svaka je smrt-prirodna
smrt,kad doba mine,i godine se slegnu.
#Fontana di Trevi(fontana nevinih)
„Zatim se,1494.g.dogodila krađa novca u pašinim sarajima,zbog koje su pritvorena dva stranca derviša.Oni su nedužni pogubljeni i sahranjeni pored šejha.Kasnije su do njih sahranjena još četvorica ljudi koje je Mustafa-paša Daltaban dao pogubiti što nisu pravovremeno spriječili navalu Eugena na Sarajevo 1697.g.Predaja dalje kaže da se na grobovima ovih nevino pogubljenih osoba počela viđati svjetlost(luča),pa je svijet grobove ogradio daskom i pokrio šimlom.Kasnije je Sulejman-paša Skopljak turbe ozidao i postavio čuvara turbeta…“(Mehmed Mujezinović:Islamska epigrafika BiH)
Turbe se nalazi uz dvorište Čokadži-džamije,podno Bistrika!
Izbor:Kemal Mahić