Postalo je zvanično, Tomašica kod Prijedora najveća je poslije rata otkrivena masovna grobnica, sa brojkom od 389 ostataka tijela, brojkom koja iz dana u dan raste.
Kako nam je kazao profesor Mujo Begić iz Instituta za traženje nestalih BiH, forenzičari na terenu svaki dan izvade najmanje deset novih tijela, koje poslije kompletiranja šalju u halu Šejkovača, u Sanski Most.
Do sada je tu sabrano 250 kompletnih tijela, a ukupno 389 je različitih stradalnika čiji se posmrtni ostaci pažljivo prikupljaju.
Zecovo selo
Uglavnom su tu civili iz prijedorskih sela, kao što su Rizvanovići, Bišćani i Sredice, te jedan dio zatočenika logora Keraterm.
– Priče su dirljive, nevjerovatne, baš nas je nazvala jedna gospođa iz Sarajeva, kazala nam za svoj san i ubijeđena je bila da ćemo u Tomašici naći njenog nestalog muža. Kada nam je rekla ime, prošli su nas trnci, jer smo baš to jutro našli ličnu kartu sa takvim imenom, kazao nam je Begić.
Uz tijela pronađeno je mnogo ličnih dokumenata, naročito dozvola za kretanje koje je izdala ratna srpska vlast, u vrijeme najcrnjeg aparthejda. No, uprkos činjenici da su uz raspadnuta tijela čitka imena mnogih od njih, do završetka procesa identifikacije iz Instituta neće davati podatke o identitetima stradalih.
Sve njih očekuje ogroman posao, kao i članove porodica nestalih koji moraju dati svoje DNK uzorke radi usporedbe.
Danas to ide mnogo brže nego nekad, ali zbog masivnosti ovog zastrašujućeg posla, Begić smatra da se dženaza ovim prijedorskim žrtvama ne može očekivati prije 2015. godine.
Druga ogromna grobnica koja je bila skrivana u Prijedoru, sa 373 žrtve, zvala se Jakarina Kosa. Zatim, u 2004. u Prijedoru su pronađena još 34 tijela, da bi sad Tomašica sve to brojčano nadjačala, a ukupan broj Bošnjaka u masovnim grobnicama Prijedora popeo na 796.
– Tražimo i dalje i očekujemo još mnogo. Tek pristupamo iskopavanjima gdje se nadamo da ćemo pronaći mještane Zecova, sela za koje se zna da je u njima ubijeno 17 djece i 15 žena, kazao nam je Begić.
Očekuje se da će biti pronađena i tijela članova porodice Bačić, o kojima je Oslobođenje pisalo prošle godine. Naime, aktivista Udruženja žrtava iz Prijedora Fikret Bačić nam je kazao da odavno iščekuje ovo.
Njemu su zločinci ubili ženu, dvoje djece, Nermina (12) i Nerminu (6), majku, tri snahe, dva bratića, nebrojeno rođaka, komšija i prijatelja, a sve bošnjačke kuće na lijevoj obali Sane su porušili.
U četvrtak masovnu grobnicu Tomašica posjetili su članovi udruženja ratnih stradalnika Unsko-sanskog kantona. U pitanju su bili ratni invalidi i slijepi, koji zapravo nisu mogli vidjeti prizor, ali su itekako mogli osjetiti miris raspadajućih tijela, jer je uz kosti ostalo mnogo mekanog tkiva koje se zbog kompresije velikog broja ubijenih nije u potpunosti raspalo.
Svakodnevni detalji se prepričavaju među članovima ekspertnog tima, naročito kada su posjete medija u pitanju. Tako je mladom snimatelju jedne televizije iz Banje Luke pozlilo, a jedan novinar iz Beograda, koji radi za njemačku televiziju, gorko se isplakao ne prestajući se zgražati nad zločinom koji je učinjen u ime njegovog naroda.
Samo je prijedorski načelnik, po svemu sudeći, osoba sa kamenim srcem. Osim što je prošle godine načelnik Marko Pavić zabranio komemoraciju u Prijedoru, ni ovaj put se nije udostojio da posjeti iskopavanja ove sramote u njegovom gradu.
Saznajemo da ni drugi državnici, čak ni predstavnici institucija koji imaju dobre plate, ne rade adekvatno svoj posao kada je u pitanju Tomašica. Naime, za sada je jedino istražitelj iz Haaga dolazio kako bi i ovu masovnu grobnicu stavio uz optužnicu protiv Radovana Karadžića.
Prava istina
A sitnije izvršioce sa krvavim rukama za sada ne progoni niko.
Mediji su ovih dana isticali naslov da je ovu grobnicu 20 godina pokrivala srpska šutnja, mada je prava istina da su dvojica Srba pomogla istražiteljima da je, nakon dvije godine traganja, pronađu.
Međutim, svi oni koji žive u blizini Tomašice tvrdili su da od toga ne znaju ništa, a prije nego što je iskopavanje počelo, tu su čobani mirno čuvali ovce.
Napomene radi, Tomašica nije sekundarna grobnica, odnosno ona nije bila mjesto gdje su naknadno i zbirno dovožena tijela iz drugih grobnica. Kako smo saznali od istražitelja, ipak je u pitanju primarna masovna grobnica, koja je kao takva označena i brutalno realizovana.
(Oslobodjenje)