Tarik Samarah je bosanskohercegovački umjetnik i fotograf koji se posljednjih deset godina bavi umjetničko-dokumentarnom fotografijom.Poznat je po svojim dokumentarnim fotografijama o genocidu u Srebrenici.Porijeklom je iz Ljubuškog,a već 26 godina živi u Sarajevu.
„Što se tiče genocida nad Bošnjacima imaju dvije komponente,kaže:Jedna komponenta jesu Srbi i pokolj-genocid koji su napravili nad Bošnjacima,a druga je odnos Međunarodne zajednice i zapadnog svijeta kojemu i mi pripadamo,te njihov rasistički odnos i predrasude prema nama.Ovo me je bolilo tokom cijelog rata,a poslije rata doživjeli smo nepravdu.Tretiraju nas kao zaraćene strane.Kao da nije bilo agresije i da su svi jednako krivi,što naravno nije istina.Odlučio sam da kao umjetnik i fotograf izaberem art dokumentarnu fotografiju i prikažem genocid nad Bošnjacima.“
Prvi dio njegovog projekta o Srebrenici je bio istraživački,razgovarao je sa svjedocima i odlazio na mjesta zločina.Hodao je po šumama,te nailazio na dijelove tijela koje su životinje raznijele.Radio je na primarnim i sekundarnim masovnim grobnicama sa Amorom mašovićem.Jedan dio projekta je posvetio preživjelim Srebreničanima i njihovim životima.Dokumentirao je proces identifikacija,a DNK analize su se masovno koristile u BiH.Također je radio na dokumentiranju grafita holandskih vojnika.“Rasističkih grafita koji su ostavljeni na zidovima u potočarima i koji precizno sublimiraju odnos Međunarodne zajednice prema Bosanskim Muslimanima“,ističe Samarah.
Učestvovao je na velikom broju izložbi u zemlji i inostraanstvu,a radove je počei izlagati 2004-2005.godine kada još niko nije bio osuđen za genocid u haškom Tribunalu.Njegovi radovi su zapaženi,a između ostalog izlagao je u muzeju „U.S. Holocoust Museum“ u Washingtonu,te u Ujedinjenim nacijama u New Yorku.Izdao je i monografiju „Srebrenica“ sa svojim radovima.
Izlagao je također u Srbiji i Holandiji.Samarah kaže kako je baš kultura najmoćnija platforma kako prikazati događaje.Kultura uvijek prva dolazi,a slijedi je poltika,ekonomija itd.
„U Beogradu su i 2005.godine govorilo da genocida u BiH uopšte nije bilo“ kaže Samarah.“Ljudi nisu bili upoznati,ili su bili upoznati ali to nisu željeli da čuju.Insistirao sam da ne izlažem u zatvorenim prostorima,galerijama i slično,jer nisam htio da samo dođe elita,ljudi koji razmišljaju slično kao mi.Htio sam izložbu napraviti u četiri grada preko jumbo-plakata,da ih mogu vidjeti ljudi koji se voze trolejbusima i tramvajima,ljudi koji šetaju okolo ulicom.Ti bi ih plakati tjerali na suočavanje s istinom i na dijalog“.
U Beogradu se Tarik suočio sa burnom reakcijom na njegove radove.“Ljudi i mediji su masovno osudili to što ja radim i rekli da to nije kultura već politika.“Međutim,umjetnik je svojim radom htio kod ljudi probuditi svjest,da je zlo počinjeno od strane srpskih snaga,te da se to zlo postavi na mjesto gdje zaslužuje i da se tretira kakvo jeste.Plakati koji su postavljeni u Beogradu i drugim gradovima u Srbiji.Samarah naglašava da ljudski odnos prema takvoj temi je ogledalo za svakog,gotovo kao ogledalo njihove duše.
Umjetnik se također suočio sa problemima u Holandskom parlamentu,koji je prvo cenzurisao njegove radove,a par dana poslije cenzure skinuo izložbu.“Ponudili su mi da izaberem da postavim izložbu u bilo kojem drugom muzeju.Naravno da sam to odbio,jer smo imali dogovor da izčložba bude u Parlamentu i da tu stoji pet mjeseci.Oni su je skinuli nakon tri dana pod uticajem desnih snaga.To je njihovo ogledalo i to govori o njima.Sramotno je da se ta vlada tako ponijela.“
Jedna od fotografija koja je privukla dosta pažnje i kontraverze jeste fotografija majke,Srebreničanke,kako stoji pred kućom Ane Frank,kao i ispisani grafitima u Potočarima od strane holandskih vojnika.“Moje fotografije su dokumentarnog karaktera,imaju mjesto,datum i vrijeme.One nisu fikcija.To se ne može cenzurisati.To se mora pokazati.Ako imate problem s tim,onda se stavljate na stranu zločinaca,a ne žrtve i radite politički gaffe,a prije svega moralni gaffe“.
Njegov rad je uvijek vodila ljubav,a ne mržnja.Uvijek je želio da otvori dijalog,da se razgovara,da „oni“ razgovaraju međusobno.Tarik samarah je radio za agenciju Grazia Neri u Milanu,jednu od najvećih svjetskih agencija,no trenutno radi samostalno.Radi kao slobodan umjetnik,a država BiH mu je dala status slobodnog umjetnika.
Svi oni koji žele vidjeti njegove dokumentarne fotografije mogu otvoriti web-stranicu:tariksamarah.com.
Izvor:Oslobođenje
Autor:Amra Agović