Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Nisu dostojni vlasti oni koji je traže. Tema koja je pred nama je uvijek aktuelna, kako za one koji glasaju i biraju, posebno za one koji se biraju ili imenuju i sami time postaju odgovorni za određene poslove.
Podsjećam sebe i vas na 26. ajet Sure Alu Imran, u kojem se Allah, dželle še'nuhu, obraća Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem:
قُلِ اللَّهُمَّ مَالِكَ الْمُلْكِ تُؤْتِي الْمُلْكَ مَنْ تَشَاءُ وَتَنْزِعُ الْمُلْكَ مِمَّنْ تَشَاءُ وَتُعِزُّ مَنْ تَشَاءُ وَتُذِلُّ مَنْ تَشَاءُ بِيَدِكَ الْخَيْرُ إِنَّكَ عَلىَ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ
Reci: “O Allahu, Koji svu vlast imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ, a oduzimaš je od onoga od koga hoćeš; Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga koga hoćeš unizuješ; u Tvojoj ruci je svako dobro – Ti, uistinu, sve možeš!
Neophodno je braćo i sestre da ljudi imaju vladara, koji će voditi zajednicu ljudi. A kada su u pitanju muslimani, postojanje dobrog vladara je islamska obaveza kako bi se mogao provoditi Allahov, subhanehu ve te'ala, Zakon. Zbog toga je Šerijat obavezao zajednicu muslimana da imaju vladara i to po idžma'u datira od vremena ashaba.
Kaže Ibn Haldun: „Postavljanje vladara je vadžib, a isto je šerijatski poznato od vremena ashaba i tabi'ina, jer su ashabi nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dali bej'at (prisegu) Ebu Bekru Es-Siddiku, radijallahu anhu, čime su svoje stanje predali njemu i to je tako bilo u naredom periodu, tako da ljudi nisu ostavljali prostora neredu u bilo kojem periodu i to se ustanovilo idžma'om, što ukazuje na obaveznost postavljanja vladara.“
U mjeri u kojoj na čelu države postoji dobra vlast u toj mjeri je na sceni prosperitet društva, a ukoliko ne postoji dobra vlast, onda se pojavljuje kriza i fitneluk. To je zbog toga što postoje ljudi kojima nije dovoljno lijepo ukazivanje na nešto ili preporuka nečega, već im je potrebna sankcija, tj. potreban je zakon ili bič vladara, koji će provoditi Allahov, subhanehu ve te'ala, Zakon.
Kaže imam Ahmed: „Pojaviće se fitneluk, ako ne postoji vladar koji će zastupati interese ljudi!“ I rekao je takođe: „Ljudi moraju imati vladara, jer će u protivnom biti ugrožena prava ljudi!“
Rekao je Amr ibn El-As, radijallahu anhu: „Pravedan vladar je bolji od obilne rodne kiše, a odlučni lav je bolji od plašljivog vladara, dok je plašljiv vladar bolji od fitneluka koji mogu potrajati!“
Kaže Ka'b El-Ahbar: „Primjer islama i vladara je kao primjer stuba i krova, krov je islam, a nosivi stub je vladar, dok su ljudi stubovi i beskorisni su osim zajedno!“
Ako je vladar dobar i ako ispunjava šerijatske uslove za to, on je u tom slučaju jak oslonac kojim se štite interesi islamske države i on joj pomaže da ispuni svoje obaveze na najprimjereniji način u potrazi za dobrim. Zbog toga mu'mini treba da znaju važnost vladara i da se boje Allaha, dželle še'nuhu, kada biraju one koji će zastupati njihove interese i treba da budu ubijeđeni da će ih Allah, subhanehu ve te'ala, pitati na Sudnjem danu: „Zašto ste izabrali ovoga i jeste li ga birali zbog njegove vjere, bogobojaznosti i sposobnosti ili zbog dunjalučke koristi?“
A kako će na ova pitanja odgovoriti oni koji su svoj glas dali za one koji ruše državu Bosnu i Hercegovinu, one koji traže neprijatelje u vlastitim redovima, one koji našim prijateljima žele da zabrane prijateljstvo sa nama, one koje ne zanimaju djeca i roditelji iz Konjević polja koji u šatorima preko puta OHR-a od prije gotovo dva mjeseca traže svoja građanska prava, da njihova djeca pohađaju nastavu na bosanskom jeziku i da im se uvede grupa nacionalnih predmeta, one kojima smetaju muslimanske brade, a četničke brade, šajkače i kokarde im ne predstavljaju nikakav problem, one koji amnestiraju zločince, a izmišljaju nepijatelje, one koji u Imigracionom centru u Lukavici bez pravnog osnova godinama drže Abu Hamzu i Ebu Huzejfu, a samo nekoliko stotina metara odatle u punoj slobodi uživaju plaćenici koji su napadali Bosnu i Hercegovinu i činili zločine u njoj, a njihovo bh državljanstvo nikada nije ni bilo upitno, a kamoli da su smješteni u Imigracioni centar ili deportovani u matične zemlje, one koji u pravo uvode zločince, a patriote izvode iz prava, one kod kojih mjesta za posao nema za jetime i posebno nadarene svršenike fakulteta i škola, ali zato ima za dezertere, njihove potomke i one koji daju mito, one koji se dodvoravaju dokazanim neprijateljima, one koji zloupotrebljavaju položaje i one koji ostvaruju sve privilegije, a zaboravljaju na narod?
Odgovornost vladara je velika, jer se ona veže za pitanja vjere i dunjaluka. Zbog toga je važno da vladar ima sve sifate (odlike) za to, svjestan da na sebe tovari veliku odgovornost, koju treba ispuniti na najbolji način, a vođenje ljudi, posebno ummeta je braćo i sestre velika odgovornost.
Muslimani su dobri i u njima ima mnogo dobra, ali je problem što je slabo njihovo vođstvo, koje im uskraćuje prava i koje se ne bori za njihove interese.
Vladar mora biti ubijeđen da je položaj obaveza, a nikako privilegija. Narod ga je birao na taj položaj, sa ciljem da zastupa njihove interese i oni su ga ovlastili da ih predstavlja i zalaže se za njih i zbog toga imaju pravo i obavezu da prate njegov rad i pozovu ga na odgovornost, ako zloupotrebljava svoj položaj i da ga ako zaslužuje smijene.
Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, je kazao nakon što je izabran za halifu: „Ako budem dobro radio, pomozite mi, a ako budem zastranio onda me smijenite i budite mi pokorni, dok ja budem pokoran Allahu i Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem!“
Jedne prilike je Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu rekao: „Ako kod mene primijetite da sam zastranio, spriječite me!“ Pa je jedan od pristnih ustao i rekao: „Tako mi Allaha, ako primijetimo da si zastranio, spriječićemo te našim sabljama!“ Reče Omer: „Hvala Allahu Koji je dao da među vama ima onih će ispraviti Omerove greške!“
Rekao je jedan čovjek Omeru, radijallahu anhu: „Boj se Allaha Omere!“ Neko od prisutnih reče: „Zar ćeš tako reći vladaru mu'mina?“ Omer ga prekide i reče: „Neće u vama biti hajra, ako tako ne budete govorili i neće u nama biti hajra, ako to ne budemo poslušali!“
Jedne prilike su muslimani zarobili ratni plijen, u kojem je bilo mnogo ogrtača, pa je Omer, radijallahu anhu, pravedno podijelio taj plijen, od kojeg je njemu pripao jedna ogrtač i njegovu sinu Abdullahu, kao i svim drugim muslimanima. Pošto je Omer, radijallahu anhu, bio krupan, njegov sin Abdullah mu je dao svoj ogrtač, da ga iskoristi i produži i proširi svoj ogrtač na mjeru koja mu odgovara, pa se u tom novom prekrojenom ogrtaču popeo da drži hutbu. Nakon što je zahvalio Allahu i donio salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „O ljudi, slušajte i pokoravajte se!“ Ustade Selman El-Farisi, radijallahu anhu, poznati ashab i reče: „Omere, nećemo te slušati i nećemo ti biti pokorni!“ Omer upita: „Zašto?“ Reče Selman: „Odakle ti ovaj ogrtač? Dobio si jedan ogrtač, kao i mi!?“ Reče Omer: „Ne žuri!“ Pa je pozvao svoga sina Abdullaha koji reče: „Odazivam ti se vladaru mu'mina!“ Upita Omer: „Jesi li mi dao svoj ogrtač kako bih prekrojio svoj?“ Reče: „Da.“ Reče Selman: „Sada naredi! Slušamo te i pokoravamo ti se!“
Nakon što je Omer ibn Abdu-l-Aziz preuzeo hilafet, jednoga dana je dugo plakao. O tome njegova supruga Fatima pripovijeda: „Ušla sam jednoga dana kod njega i našla ga kako je prekrio lice dlanovima, a niz lice su mu se slivale suze. Upitah ga: „Šta ti je?“ Reče plačnim glasom: „Teško tebi Fatima! Peuzeo sam za ovaj ummet to što sam preuzeo, pa razmišljam o: gladnom siromahu, bolesniku bez nade za ozdravljenje, neodjevenom nevoljniku, ožalošćenom jetimu, usamljenoj udovici, nezaštićenom mazlumu, strancu, zarobljeniku, starcu, onome koji ima mnogočlanu porodicu, a oskudnog je imetka i njima sličnim u cijeloj Islamskoj državi, pa sam svjestan da će me moj Gospodar, azze ve dželle, pitati za njih na Sudnjem danu. A osim Njega, subhanehu ve te'ala, pitaće me i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam se pobojao da neću moći odgovoriti i sažalih se na sebe, pa zato plačem!“
Braćo i sestre, ne žudimo za vlašću i položajima, ali ako budeno izabrani ili postavljeni na neku funkciju, onda je izvršavajmo savjesno i bolje nego se to od nas traži i očekuje, bratski ukažimo onima koji su na vlasti na njihove obaveze, ali i greške, pohvalimo ih ako to zaista zaslužuju, natječimo se u dobru i žudimo za džennetima čija su prostranstva kao nebesa i Zemlja!
Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da bude na pomoći našoj obespravljenoj braći u Palestini, Siriji i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana, da nas sačuva funkcija koje ne možemo dosljedno obavljati, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u Džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!