Nakon odluke Ustavnog suda FBiH da član 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima boraca, koji se, u slobodnom prevodu, tiče pripadnika takozvane Narodne odbrane autonomne pokrajine zapadna Bosna, nije u skladu s Ustavom FBiH, predstavnici boračkih udruženja iz Bosanske krajine krenuli su u ofanzivu, u razgovore s političkim liderima stranaka u FBiH, kako bi spriječili da autonomaši, “izdajnici”, kako ih tituliraju, steknu prava onih koji su branili BiH.
Nedavno su Nevzeta Mujčinović, predsjednica Organizacije šehidskih i porodica poginulih boraca ARBiH USK-a, Franjo Grgić, predsjednik UDVR-a HVO-a Bihać, Besim Dizdarić, predsjednik Patriotske lige USK-a, Edin Domazet, predsjednik RVI-ja USK-a, Sead Delić, predsjednik Koordinacije boračkih udruženja Velike Kladuše, Almir Tutić, predsjednik Saveza demobilisanih boraca USK-a, Ago Elkasović, predsjednik DNRP-a USK-a i drugi, u Mostaru imali sastanak sa Vladom Džojićem, generalnim tajnikom HDZ-a BiH.
Pobunjenici
– Objasnili smo da autonomaši u pregovorima o miru BiH nikada nisu imali status zaraćene strane. Kako je rat završen nametnutim međunarodnim ugovorom, a ne na bojnom polju, u ostvarivanju prava na boračku zaštitu izjednačeni su svi učesnici bez obzira na kojoj strani su bili i za koje ciljeve su se borili. U cijeloj priči nije bilo niti je moglo biti autonomaša. Oni nisu pripadali niti jednoj zaraćenoj strani, a sa međunarodnog stajališta bili su beznačajni, imali su tretman pobunjenika. Međunarodni faktor ih je tretirao kao interno muslimansko pitanje. Oni su jedina vojna formacija u BiH kojoj su diktirani uslovi predaje od pobjednika. Njihova predaja bila je bezuslovno provedena. U potpisanom sporazumu 8. augusta 1995. godine u Vojniću pisalo je: “Naoružane osobe po vlastitom izboru mogu se priključiti postrojbama 5. korpusa ARBiH, u postrojbe Armije RBiH ili Hrvatskog vijeća obrane”. Oni koji nisu htjeli, bili su dužni predati naoružanje i vojnu opremu”, objašnjava Tutić.
Džojiću su objasnili da nemaju ništa protiv da se finansijski obeštete familije i pripadnici tzv. NOAPZB, ali ni pod kakvim uslovima pripadnici te paravojske ne mogu biti tretirani Zakonom o pravima branilaca, niti mogu imati status branitelja. Moguće je, predložili su, da se pokuša raditi na zakonu o pravima paravojnih jedinica, u kojem bi oni imali status “izdajnika” ili, u najboljem slučaju po njih, “sudionika sukoba”.
Dopunska prava
Objasnili su mu da su svi pripadnici NOAPZB dobili puno pravo da na osnovu učešća u ratu ostvaruju pravo po Zakonu o dopunskim pravima branitelja USK-a, baš kao i pripadnici Oružanih snaga RBiH. Položaj pripadnika ARBiH u Velikoj Kladuši, u odnosu na autonomaše, opisali su Džojiću kao diskriminirajući. HDZBiH je prijedlogu predstavnika boračkih udruženja iz Krajine dao punu podršku, ali pod uvjetom da oni politički podrže HDZ u uspostavljanju ustavnosti i zakonitosti Zakona o pravima branitelja. Podsjetimo, Živko Budimir, predsjednik Federacije BiH, po čijoj je apelaciji Ustavni sud FBiH i donio presudu kojom je rekao da član 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima boraca nije ustavan, obećao je kako će ovog mjeseca doći u Veliku Kladušu, te porazgovarati sa zainteresovanim stranama.