HVALILE SE DELIJE OD MOSTARSKIH BARA DO LAKTAšA!

100 Milan Jovicic1

Doci ce nam i naš delija i guslar iz Laktaša, lijepi Mica i dovesti svoj guslarski orkestar, da zajednicki uz „Marš na Drini“ zapjevamo „Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana“ kako bi se zacrtala i banovina naša.
Kome treba, moj sokole, Bosna i Hercegovina pored Herceg Bosne i Republike srpske, koje smo i stvarali zajednicki uz ove melodije i pjesme u agresiji i temeljima genocida, u ranama i krvi, u dušama nam nespokojna vjecno bila.
Moje misli tamo lete, preko mostarskih Bara, lijevom rukom u desni džep, znojem i lopovlukom stecene hacijende.

Ti maleni covjece, hrvatcicu moj, zar nisi svjestan koliko se trudim za nacionalni interes tvoj.

Kada sutra stvorim i „stolni grad“ naš i tvojoj siromašnoj duši, ja naci cu spas.
Bogu se moli za spas grešne duše moje, moj sokole i osokoli sve trpece sokolcice tvoje, da ne protestuju i ne izlaze na ulice, neka sacuvaju guzice, jer pamet im i nije nužna, jer ce ih sacuvati njihova stranka HDZ brižna.

Nikakav razum i poštenje nije važno, ako si ti i tvoji sokolovi i tvoja trpeca nacija na visini ovoga zadatka, a mene i moju hacijendu dobro cuva moja „ budžetska policija”.

Doci ce nam i naš delija i guslar iz Laktaša, lijepi Mica i dovesti svoj guslarski orkestar, da zajednicki uz „Marš na Drini“ zapjevamo „Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana“ kako bi se zacrtala i banovina naša.

Kome treba, moj sokole, Bosna i Hercegovina pored Herceg Bosne i Republike srpske, koje smo i stvarali zajednicki uz ove melodije i pjesme u agresiji i temeljima genocida, u ranama i krvi, u dušama nam nespokojna vjecno bila.

Pisacemo historiju i istoriju, delija Mica i cimbenik ulizani Dragance, u njihovim hacijendama od Bara do Laktaša i od Dedinja do Maksimira, kako bi im duša bila mirna, kako ih generacije ne bi po zlu pamtile i njihovim potomcima sve istom mjerom vratile.

Neka oproste i Sejdic i Finci što smo ih vec godinama velikodušno maltretirali, jer smo cjelovitu vlast i Evropu sa našim državicama okupirali, kako bi i veliki Hrvati i veliki Srbi mogli da se smjeste u racionalni i nerazumni komfor ovih malih, ali naših državica, kao nacionalnih torova, gdje bi naše nacije još više blejale kao ovce svojih stada, za potrebnim nasušnim hljebom.

Protesta nece više biti, zaradi luka, soli i hljeba nasušnoga!

734 Posjeta 1 Posjeta danas