Kada imaš dobrog komšiju kao da imaš još jednog brata.
Kada imaš dva puta komšiju,na dva različita lokaliteta onda kao da imaš još dva brata!
Moja familija na Crkvici je 60-tih godina imala komšije koje su nas u većini napustile.Napustila nas je Vehabovica,Ćamila Makina,Ajiša Cojlina,Razija Aliefendije,Rezakovica,Ismetovica,Nura Topalova,Ema Aganovica,Nifa Čarlina,Nuna i Hajra…
Jedna od posljednjih koja odlazi iz tog mnoštva i iz naših života i prelazi u sjećanje je Alendar(Osmana)Hatidža,rođena Lalić.
Dok su boravili na Crkvici,njena braća i sestre su bile oslovljavane kao djeca Osmana Topala.To su bili Salko,Ibro,Nura,Bećir,Zejna i Hatidža(Tidža).Ova mnogobrojna porodica Osmana i Fatime,teško se probijala kroz svakodnevni život.
Kada se Tidža udala za Nedžiba(Mahmuta)Alendara stvari su krenule na bolje.Razlog leži u tome što je Nedžib bio radnik kakvog majka teško rađa.Pored redovnog posla Nedžib je “trčao” za poslom i svakodnevno radio “dupli posao” i na Crkvici i u Pobrišću,kamo su preselili nakon zemljotresa u Ljubuškom 1962.godine.
To je taj drugi komšiluk koji se stvorio na relaciji Crkvica pa potom Pobrišće.U svojoj radnji u Pobrišću Nedžib je postao ljubuški Alija Sirotanović i ljubuški Aleksej Stahanov,junak rada.Radeći,stvorio je standard koji druge porodice su mogle samo poželjeti.
Tidža je uvijek bila oko svoga Nedžiba,”titrala” mu raznim zijafetima i slatkišima govoreći:”Neka moj Nedžib ima posla,sve drugo je sporedno”.Ona ga podržavala u njegovom radu ulijevajući mu samopouzdanje i sigurnost.
Nedžib je stvarao prijateljstva sa svojim komitentima pružajući im svoje usluge.Ta prijateljstva će se kasnije potvrditi u burnim događajima 1992.godine koji su koindicirali sa teškom bolešću koja je završila tragično.Prijatelji su odvodili Nedžiba u bolnicu(Split). Prijateljstvo koje se ne zaboravlja.
Tidža je bila društvena osoba.Voljela je prijateljstvo sa svojim komšijama.U razgovoru je bila neposredna,draga,ponekad “šeret”,mudra.Čuvala je svoju familiju,svoga Nedžiba,,svoju djecu Ermina(Eku) i Snježanu.Osjetila je ljubav prema unucima:Hani,Nini i Jasminu.
Dva komšiluka,dva pogleda na svijet!
Jedan koji se ispraznio(Crkvica) i drugi čije pražnjenje tek predstoji.
Ostajemo uskraćeni za osmijeh koji nam je Tidža u posljednje vrijeme upućivala sa balkona svoje kuće.
Ostajemo uskraćeni za jedno prijateljstvo,koje može samo da stvori komšiluk.Prijateljstvo koje je bilo plemenito i prihvatljivo.
Postajemo siromašniji jer nam odlaze oni koji su bili historija,koje smo voljeli,poštovali i rado sretali prilikom naših boravaka u rodnom gradu.
Porodici r.Hatidže(Tidže)Alendar i mnogobrojnoj rodbini izražavamo iskreno saučešće!
Dženaza r.Hatidže je 12.06.2014.(Četvrtak) na mezarju Zorbinovac u 18 sati.
Kemal Mahić