RADIŠIĆI

 

Radisici

Radišići se pod tim nazivom kao naselje prilično kasno spominju,i to u jednom turskom defteru iz 1585.Tamo se,navodi prijelaz Radišići u blizini Ljubuškoga,što je najbliže nazivu Radišići.U sidžilu mostarskoga kadije 1632.spominje se vinograd Bare,vlasništvo Mahmuda Kukovića iz sela Radišića,koji pripadaju Ljubuškom i čiji prihodi iznose 100 akči.

Zanimljivo je da u popisu katoličkoga pučanstva na području hercegovine u župi Veljaci ili Ljubuški 1768.navodi selo Radischia.naziv je bjelodano patronimičkoga postanja,od imena Radoslav(pokraćeno Rade,Radiša),što upućuje na rod Radišića,kojih danas ima u susjednom Čitluku.Vrlo je veliki broj toponima na slavenskom jezičnom području istoga i sličnih naziva(Radišić,Radišević,Radiševo,Radišane,Radište i dr).

 

Području Radišića bilo je vrlo dobro napučeno u pretpovijesno doba.O tome svjedoči vrlo velik broj kamenih nadgrobnih gomila iz brončanoga i željeznoga doba,od kojih je najmarkantnija Marića gomila u klancu Mrljanovac.Dvije gradine na brdskim vrhuncima bile su najvažnije u obrani tog područja.Jedna je Kotarine na Obalama(kota 369),gdje se nalaze i danas impresivni ostaci pretpovijesne gradine.Imala je sustav s trima obrambenim zidovima u obliku polukružnih prstena.Unutar gradine nalaze se četiri manje kamene gomile.Narod je u starini na tom mjestu spominjao crkvu sv.Ružice.Druga obrambena točka je Gradina u G.Radišićima na brdu Krstine(kota 256m).Tvrđava je bila na vrhu zaobljene glavice,a danas djeluje kao urušena gomila.na toj ilirskoj gradini Rimljani su podigli svoju kulu dimenzija 20×15 metara,sa zidovima od maltera.Ispod Gradine,na putu iz Gornjih u Donje Radišiće,nalazi se groblje Krvnica.Oko njega posijano je mnogo kamenih pretpovijesnih gomila.Ispod groblja nalaze se ograđene zaravni,nalik na guvna.Mjesna tradicija pripisala je po jedno guvno seoskim rodovima,pa se navodi Erešovo,Luburićevo(najveće),Bunozino,Koromanovo,Šarčevo,Skokino,Primorčevo(Ćućino) i Šunjićevo guvno.Vjerovatno se radi o pretpovijesnim kultnim prostorima,o čemu se bez iskapanja može samo nagađati.

Kada je don Ante Škobalj šezdesetih godina prošlog stoljeća posjetio Radišiće,mještanka Matija Šunjić pripovjedila mu je zanimljiv običaj.Nakon mise na Petrovo i na Božić pripadnici pojedinih rodova uđu u svoja guvna i tu se goste rakijom,voćem i kolačima.Tom prigodom momci bacaju jabuke djevojkama u njihovim guvnima,koje su nakon obilaska zamjerili.Ako djevojka uzme jabuku,to znači da prihvaća ljubav određena momka.On tada ulazi u njezino guvno,ide s njezinim roditeljima njihovoj kući i nakon toga sklapaju se zaruke.”Ni Homer nije mogao ispjevati ljepši obred”,uskliknuo je Škobalj.

Preko Radišića vodila je rimska cesta Salona-Narona.Pojedini istraživači smatraju da se na predjelu zvanom Dračevica nalazila rimska putna postaja Bigeste.za sam lokalitet na kojemu se nalaze rimski građevinski ostaci i čuje se naziv Varoš,pa i Bungrovine,vjerovatno prema učenom njemačkom nazivu Burgruinen.Predio s rimskim ostacima pokriva oko četiri hektara(čestica Bašića,Medića,Zovka i dr.).Na zemlji se nađe mnogo ulomaka tesana kamena i opeke.Na zemljištu Zovka nalazi se i bunar.Krajem 19.st.arheolozi su na Dračevici pronašli miljokaz u čast cara Aurelijana,natpis i ulomke crijepa sa žigom Pansiana.Ima mišljenja da se u Dračevici nije nalazila putna postaja već prostrana villa rustica.

Iz srednjega vijeka u Radišićima nalaze se nekropole stećaka,i to:Na lokalitetu Česmine 26 primjeraka(24 sanduka i dva sljemenjaka),kod groblja Krvnice tri sanduka i na lokalitetu Stećak tri stećka u obliku sanduka.Nekoliko primjeraka je skromno ukrašeno.

Autor:Radoslav Dodig(2007).

 

4235 Posjeta 1 Posjeta danas