Od Makarske(danas gradić i luka u primorju srednjeg Jadrana) su Turci 1498.g.,zauzećem primorja od Vrulje do Neretve,napravili kasabu na trokut,bedemima je ogradili i visokim kulama utvrdili.Proglasili su je skelom i trgovištem na moru i ovdje,dok su vladali,stalno držali emine,nazire,razne memure i stražare.Zlatović navodi da se “turski pijevac čuo pjevati u primorskim gradovima”.
Makarska i njena okolina bili su za turske uprave u sastavu drinskog,mostarskog,imotskog i gabelskog kadiluka.Ranije smo rekli da su ovdje ponekad sjedili naibi imotskog i gabelskog kadije.Ovdje je polovinom 16.st.živio i djelovao čuveni turski neimar Hajrudin po čijem je projektu 1566.sagrađen Stari most u Mostaru i 1568.g. tvrđava i kule u Makarskoj.
Carskom naredbom(hukum) od 9.ševala 975.(1567)g.koja je upućena hercegovačkom sandžak-begu i mimar-baši naređeno im je da odmah pošalju u Makarsku graditelja Hajrudina koji će tamo sagraditi tvrđavu.Ističe se da je on podigao Stari most u Mostaru i da je poznat kao dobar projektant i graditelj.U drugoj naredbi od istog datuma upućenoj hercegovačkom sandžak-begu i mostarskom kadiji,naređeno im je da pošalju u Makarsku potreban broj čerahora koji će tamo raditi na izgradnji kula i tvrđave.Naredbom od 10.ševala spomenute godine naređeno im je da pošalju u Makarsku potreban broj spahija.
U Makarskoj je za turske uprave sjedilo više emina,nazira i raznih službenika koji su,kao organi uprave,vršili ovdje i u okolini razne inspekcijske službe(teftiš).Oni su vršili pregled samostana,izdavali fratrima dozvole za opravak i dogradnju crkava i kuća u kojima stanuju,odobravali im da mogu kupovati i prodavati baštine i druge posjede i izdavali im tapije na njih,davali im odobrenja da mogu ići po selima držati propovjedi(mise) i prikupljati od stanovnika prihode za svoje izdržavanje i slično.
U raznim ispravama spominju se sljedeći emini i naziri koji su za turske uprave služili u Makarskoj:Mehmed,1555.,Mustafa,1565.,Selim Čelebija 1593.,Budak 1600.,Muhamed sin Pirije i Selim kapetan 1610.,Jejvan-aga 1611.,Kurt 1614.,Rizvan1615.,Halil Jehaja 1616.,hadži Durak,sin Ramadanov 1619.,Osman,sin Hasanov 1620.,Mehmed čauš,1621.,Sulejman ćehaja 1622.,Ismail 1625.,Alija 1626.,Jusuf 1627.,Mahmud,sin Selimov 1628.,Ali-aga i Hasan sin Arslanov ., 1629.i 1630.,Muharem,sin Velijin 1634.,Ali-aga 1639.,Jusuf 1640.,Mehmed-aga,sin Alijin 1640.,Mustafa 1642.,Alija,sin Oručev 1645.,Bećir 1645.,Ahmed-aga 1651.,Ali-aga i Mehd-aga 1653.,Ahmed 1655.,Rizvan 1658.,Mustafa-aga 1661.,Jusuf-aga 1662.,Hasan ef.1671.,Omer-aga 1672.,Hasan 1673.,Ibrahim-aga i Velija 1674.,Jusuf i Mustafa-aga1675.,Šehsuvar-aga 1676.,Sulejman 1679.,Ahmed-aga,Mehmed-aga i Ali-aga 1680.,Ibrahim-aga i Mustafa-aga 1681.,Bajezid-aga i Bajram-aga 1682.i Sefer-aga 1683.g.Kada je 14.januara 1684.g. Makarska konačno oslobođena,Primorci su ga otpustili i kod prijelaza Saranč predali turskim vlastima u Vrgorcu.(S.Zlatović-Kronika).
U Makarskoj i njenoj okolini živjelo je za turske uprave više muslimanskih porodica koje su ovdje imale svoje kuće i posjede.Na raznim ispravama su kao svjedoci iz Makarske potpisani slijedeći:Ibrahim-beg,kajmekam skele Makarske,Ibrahim čelebija,Šit čelebija,Mehmed-aga,Handan-ćehaja,sin Abdurahmanov,Mehmed čelebija,sin hadži Omerov 1614.,Ishak,katib i Omer-ćehaja 1615.,Bećir odobaša i Ali Čelebija 1672.,i Karamahmut 1673.g.Abdullkerim-aga,bajraktar iz Vrgorca,kupio je 1614.g.na dražbi neke baštine u Primorju za 14.000 akči i od emina Makarske dobio na njih tapiju.Omer kapeta Kukuzović imao je 1626.g.baštinu u Primorju.Neki Ali-aga imao je 1643.g. kuću u Makarskoj.U Makarskoj je polovinom 17.st.živio Salih Elezović koji je napravio neki izgred u crkvi.(ARZ 382).Neki Mustafa,sin Abdulahov prodao je 1675.g.vinograd kod Zaostroga fra Marku za 1900 akči.Mehmed čelebija sin Zulfikarov kupio je 1675.g. vinograd kod Zaostroga na mjestu Srednje vode.Neki Husein,sin Alijin kupio je od gvardijana zaostroškog samostana vinograd u Podaci.Al-aga šehsuvar imao je kuću na obali u Makarskoj koju je 1677.g.prodao.Neki ajan Ibrahim-aga kupio je 1677.g.od Nikole,sina Vukova vinograd u Podaci za 6000 akči.U Podaci je imao vinograd i Husein,sin Radivojev.U Makarskoj je 1682.g.živio neki šaban slastičar kome je emin makarske izdao potvrdu da je platio “taksu za vosak”.
Iz jedne teskere makarskog emina Alage od konca safera 1039(1629.)g.saznajemo da je neki musliman ušao u crkvu u Makarskoj i u njoj proučio ezan,pa su ga svećenici istjerali.Na temelju ovog izgreda neko je kasnije zapisao da je u franjevačkoj crkvi u Makarskoj bila u tursko doba džamija.Dr.Karlo Jurišić,izvrstan poznavalac prošlosti Makarske,tvrdi da u Makarskoj nije nikad postojala džamija.
U jednom hudžetu gabelskog kadije od polovine ramazana 1024(1615)g.govori se o granicama jedne mezre u Kotišini i kaže da ona graniči:muslimanskim grobljem,kućama Selim-kapetana i Bariše Terzije i morem.Samostan u Zaostrogu dobio je 1694.g. u posjed kuću i vrtle “turčina” Alage Risovca i mlinice hadži Mehmeda Neveselkovića.
U Zabiokovlju i Primorju je za turske uprave sagrađeno više džamija,mekteba,nadgrobnih spomenika i drugih objekata kao što su:turbe,most,musafirhana,han…Ne zna se u kojim su mjestima postojali kultni objekti jer su ubrzo poslije mletačke okupacije i izgona “turaka” sve džamije bile srušene u svim mjestima Dalmacije.Neke od njih,posebno one koje su se nalazile u vojnim i administrativnim centrima,imale su izvjesnu arhitektonsku vrijednost jer su ih u 16. I 17.st. podizali bogati vlastodršci.Možda je neku od njih projektovao i neimar Hajrudin koga smo ranije spominjali.
Uza svaku džamiju postojala su groblja u kojima je bilo nadgrobnih spomenika(nišana) ukrašenih raznim dekoracijama i natpisima pisanim arapskim pismom.Muslimanska groblja nalazila su se u svim mjestima u kojima su muslimani živjeli.Svi ovi spomenici su dolaskom Mlečana(Venecije) uništeni tako da od nijednog,odavno,nigdje nema ni traga.Ostale su samo kuće,kule,čardaci i zemlja odbjeglih muslimana koje su Mlečani dali u posjed novonaseljenim kršćanskim porodicama i crkvama.Ranija mržnja prema svemu što je islamsko i savremena urbanizacija skoro su potpuno dokrajčili sve tragove islamske kulturne baštine u svim mjestima Dalmacije koja su poslije izgona Turaka došla pod mletačku okupaciju.Do danas su se jedino sačuvale ruševine tvrđava,kula,bedema i čatrnja u nekoliko starih gradova koje je davno svako napustio.
Na kraju ističemo da su Turci za vrijeme svoje 224 godine duge vladavine ostvarili jak kulturni utjecaj na stanovništvo Zabiokovlja.U narodnom govoru ovog kraja do danas se sačuvalo oko četiri stotine riječi arapskog,turskog i perzijskog porijekla,dok u govoru stanovnika koji žive u susjednom Primorju ovih riječi nema.Osim toga Turci su za vrijeme svoje vladavine unijeli neke novine u kulturi gradnje i u uređenju stanova,podučili svijet novim zanatima i unijeli neke novine u kulturu sadnje voća,povrća i cvijeća.
Na području Zabiokovlja i Primorja živjelo je i djelovalo za turske uprave više školovanih ljudi:kadija,naiba,hodža,hatiba,imama,mualima,emina,nazira i raznih vrsta službenika(memura).Svi su bili pismeni,a hodže,kadije,naibi i hatibi bili su i učeni ljudi.Pored svog maternjeg jezika znali su turski,a učeniji između njih,arapski i perzijski.Među njima je bilo pisaca koji su,bar za svoje potrebe,prepisivali razna djela iz islamistike i drugih nauka.Neki od njih su se bavili i alhamiado literaturom(književnosti koja se od konca 16.st. počela u Bosni i Hercegovini njegovati).Moguće je da je neki od pisaca ove literature “sastavio” i čuvenu baladu Hasanaginicu,u kojoj je obrađen tragičan događaj iz bračnog života muslimanske sredine.Baladu je,doduše,mogao “sastaviti” i neki nepismen čovjek,jer nastala je čitava riznica narodnih pjesama i drugih umotvorina toga vremena.Ovo se može samo pretpostavljati,ali ne i dokazati…
Izvor:Hivzija Hasandedić:Muslimanska baština Bošnjaka(II)1999.