SUAD AL-SABAH:TRI TELEGRAMA MOJOJ DOMOVINI

ruza kamenZauvijek ćemo ostati

Narod oprosta,darežljivosti i samilosti.

Ako nas jednom rane

Mi ćemo iz rane procvjetati poput ruže.

Čak i ako nam krila slome

Mi ćemo im biti grudi i od krila nešto više.

Ako nam uđu u domove

Dat ćemo im hljeba našega

I podijeliti ćemo hranu i piće.

II

Kod nas,Kuvajćana,običaj je

Da ugostimo sunce u naše domove

I da pazimo susjede.

Kod nas,Kuvajćana,prirodno je

Da ne širimo nered i nasilje

I da na razgovor zovnemo sve ptice.

Kod nas,Kuvajćana,učtivo je

Da odbacimo sve nepravde

I da ne volimo silnike i tirane.

Kod nas,Kuvajćana,tradicija je

Da onom koga volimo,podarimo srce svoje

I da uvijek štitimo vrijednosti uzvišene.

III

O,vi,što u tijelo mog naroda zarili ste kame

Kažite mi kako zaljubljenik da podigne oružje

Na onog kojega voli?

Kako oko može ubijati zjenice?

Nas,Kuvajćane,ne plaše

Ludi vihori i morske oluje.

Nas vrijeme nikada mazilo nije.

Dobro poznajemo ćud mora i njegove probleme.

Zato skupite svoje ate i idite…

Uzmite stvari svoje i krenite…

Znajte da povijest niko promijeniti ne  može

Kao što niko ne može pokoriti duše naše!

Niko ne može utrnuti sjaj Sunca

Niti zaustaviti dolazak zore.

London,8.10.1990.

Izbor: Kemal Mahić

873 Posjeta 2 Posjeta danas