Sa velikom radošću sam došao do ove fotografije iz 1936.godine.Želim je podijeliti sa Vitinjanima i Ljubušacima tj. sa onima kojima ova fotografija puno znači.
Dr.sci.Halid Sadiković o Kapetanovića dvorcu piše:“Dvorac je sagrađen,vjerovatno,poslije ukidanja dizdara i kapetana 1835.godine,kad je nastao period relativnog mira na granici,a možda i ranije.Građen je na dva kata,s kamerijom(balkonom) na kojoj je stajao napis „Moj dvorac“. Dvorac je imao pet ulaznih vrata,80 prozora,22 sobe,a u 11 soba hamame i uz njih ugrađene zemljane peći.Bakreni kazani neprekidno su bili puni tople vode,pa su se tako grijele i sobe i mramorni hamami.jedan hodnik je bio dug 24 m,a uz njega su postojale dvorane za sastanke,vijećenja(divanhane9,trpezarija i pomoćne prostorije.Drugi kat dvorca bio je izuzetno lijepo građen s dva „ćoška“,desni i lijevi,s osam prozora u arapskom stilu,kao u džamijama.Osobito su lijepo bile izrađene šiše ćoškova.pored raznovrsnih umjetničkih crteža na šišama su bile urezane mudre rečenice iz Kur*ana i po dvije sultanske ture(sultanska grba).sarajevski slikar Salih Ćeremidija izradio je na zidovima freske živih boja s pticama,maslinama,lozom,grožđem,limunovima i narančama“(Opširnije:Iz prošlosti Ljubuškog,str.61).
Eh,da su Bog*do svi bosanskohercegovački begovi bili kao vitinski Kapetanovići,onda bi bošnjačka nacija bila u svom razvitku ravna onim nacijama sa kojima živi stoljećima.
Dok su drugi begovi čuvali kafane,hareme žena,kupleraje Pešte,Beča,Budima…vitinski Kapetanovići su se bavili „narodnim blagom“,“istočnim blagom“,idejom bošnjaštva,novinstvom i časopisima,zaštiti svojih kmetova druge religije i nacije,pisali poeziju,drame,putopise,bili odlikovani od strane Papstva a njihovi nasljednici bavili se naukom i postajali uvaženi članovi društva bez obzira koji je bio društveno-politički sistem.Vrijednost je uvijek vrijednost!Tako je i danas.
„Moj dvorac“ je djelo begova Kapetanovića kao i ostala djela koja su dali i daju u različitim oblicima života!
Može nam služiti na čast što su naši preci živjeli u vrijeme njihovih života pa o tome možemo svjedočiti istinito i nepristrasno.
Kemal Mahić
.
