Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, posuški pravnik Petar Oreč, obavio je više terenskih pregleda izvan područja općine Posušje u potrazi za novim lokalitetima posuške kulture. U sklopu tadašnjih terenskih pregleda, obišao je sve pećine brdskog masiva Butorovice, koji se proteže u pravcu sjeverozapad – jugoistok nad Ljubuškim poljem.
Na južnim padinama Butorovice, nalaze se Golubinka, Rajina pećina (Rahina red.adm.), Pizdina pećina (Pizdara -Feredžuša, red. adm.) i Šabića pećina (P. Oreč, Pećine i izvori vode u brdu Buturovica kod Ljubuškog, Naš krš, XIII, 22, 1987). Najveća od pomenutih je Šabića pećina, smještena iznad naselja i izvora Gožulj, na 240 m / nv. Naziv nosi po imenu obitelji Šabić. Prilaz pećini je pristupačan, a pećinski otvor okrenut je prema jugu, što osigurava dobru osvjetljenost u prvoj prostoriji pećine. Na zapadnoj strani prve pećinske prostorije nalazi se niski lučni prolaz u drugu pećinsku galeriju, koja je nekoliko metara viša od razine prve .
Druga prostorija je mračna i hladna, a u sredini se nalazi veliki stalagmit. P. Oreč je sakupio nekoliko ulomaka keramičkih posuda iz ranog brončanog doba, potom iz antičkog i srednjovjekovnog doba. U sklopu arheoloških istraživanja u Docima 2014. obavljeno je probno arheološko iskopavanje s ciljem utvrđivanja arheološkog potencijala ovog lokaliteta. Zahvaljujući povoljnom položaju, blizini izvora i relativno lakoj pristupačnosti, Šabića pećina pružala je privremeno sklonište manjim zajednicama od prapovijesti sve do novog vijeka. Među nađenom građom tijekom pokusnih istraživanja prevladavaju ulomci keramičkih posuda iz brončanog doba i srednjeg vijeka (engobirana i slikana keramika). Šabića pećina registiran je kao i speleološki lokalitet.prostorije.
Piše: Bolji Ljubuski
Dodatak: Šabića han
Na Gožulju, ispod puta koji vodi prema Prilazu, postoji jedan stari harem poznat pod imenom Šabića harem. Jedan lokalitet ispod ovog harema nazivaju ”kod Šabića hana”. Ovdje je za vrijeme turske uprave radio jedan han koji je bio vlasništvo porodice Šabića. Po imenu njegova vlasnika bio je poznat i pod imenom Arif-Čaušev han. Ovo je, koliko se zna, bio i jedini han u Ljubuškom koji je radio za vrijeme turske vladavine. Niko u Ljubuškom ne pamti kad je prestao raditi.
Šabići su doselili u Ljubuški iz Vrgorca kada su Mlečani 1690 god. konačno od Turaka zauzeli ovo mjesto. Slovili su kao ugledna i bogata muslimanska porodica i imali u Vrgorcu kulu nas prat, koja je, sve dok su Turci ovim mjestom vladali, bila poznata pod imenom Šabića kula. Sada se ona nalazi u posjedu Pakera i poznata je pod imenom Pakerova kula.
Priča se da je posljednji Šabić odselio iz Ljubuškog u Tursku oko 1878.god. Uspomenu na njih čuva ovdje, pored hana i harema, jos jedna pećina u brdu više Gožulja koju narod naziva Šabića pećina.
Ljubusaci.com, Historija Ljubuškog, treći dio
Rahina pećina