Jedno od osjećanja koja su povezana sa našim mentalitetom jeste osjećanje zavisti.Na prvi pogled zavist je želja da se posjeduje ono što ima drugi.Zavist je dobila svoje ime upravo zato što se „za-vidi“,gleda u ono što drugi ima.Osoba zavidi onda kada smatra da je time što neko drugi nešto ima nastala situacija u kojoj se drugi istakao i pokazao da vrijedi više,iako to ne zaslužuje.Zbog ovog doživljaja da je drugi „gore“,a osoba koja zavidi „dole“,zavist podrazumjeva izvjesnu društvenu vertikalu.Zavist motiviše osobu da se ponaša tako da smanji ovu vertikalnu,po njoj neopravdanu razliku.Osoba to čini bilo tako da drugoga „spušta“ bilo da sebe „uzdiže“.
Izraz:“Da komšiji crkne krava“,primjer je ovog „spuštanja“.Ovaj tip zavisti je destruktivan zato što stvarno ili simbolički uništava ono što sačinjava razliku.Kada osoba ulazi u utakmicu sa drugim i pokušava da ga vertikalno prestigne,nastaje konstruktivna zavist:“Kupiću još bolju kravu“.
Osnova zavisti je upoređivanje sa drugima.Misaoni tok je takav da prednost drugoga na kraju postaje mana prvoga.To se čini u tri koraka:“Vidi kako je drugi dobar“—„Vidi koliko je bolji od mene“—„Znači toliko sam ja gori od njega“.Rezultat je da tuđi uspjeh počinje da boli,jer je doživljen kao sopstveni neuspjeh.Zavisti je najviše tamo gdje se ljudi porede jedni sa drugima:ista generacija,ista struka,isti ekonomski status.
U društvima u kojima se mnogo zavidi,uspjeh je opasan tako da ga se ljudi plaše i izbjegavaju ga.Kako već u Bibliji postoji priča o drugom grijehu,o Kainu koji ubija svoga brata Avelja zato što je ovaj uspješniji,nastao je izraz Aveljov kompleks,da bi se označio strah pojedinca da će uspjehom izazvati agresivnost grupe kojoj pripada.Kod nas ima mnogo ljudi koji se plaše da ostvare svoje potencijale,da budu uspješni,da se istaknu,da ne bi bili odbačeni od grupe ili ne bi bili predmet neprijateljskih akcija.To je veliki kolektivni problem,jer uspješno društvo nije moguće bez uspješnih pojedinaca.Društvo koje osuđuje uspjeh,mora ostati neuspješno.
U društvu u kome vas drugi prihvataju sve dok niste u nečemu bolji od njih,ljudi kriju svoje kvalitete i razvijaju različite socijalne vještine sprječavanje odbacivanja.Ovim manevrima osoba smanjuje vertikalnu razliku:umanjuje sopstveni uspjeh,diskvalifikuje samu sebe,predstavlja se kao žrtva svog uspjeha,“uzdiže“ drugog kao osobu koja ima pravo i sposobnost na isti ili još veći uspjeh.
Primitivno i neprijateljsko osjećanje zavisti je nemoguće iskorijeniti;stalno dolaze nove generacije koje u sebi otkrivaju zavist.Moguće je promijeniti način izražavanja zavisti—konstruktivna zavist stimuliše društvenu utakmicu koja je u osnovi kapitalizma.
Autor:Zoran Milivojević,psiholog