BRANKO ĆOPIĆ(1915-1984): MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE

Bosanska KrupaBilo mi je dvanaest godina,

prvi put sam sišao do grada

iz mog sela,tihog i dalekog,

kad susretoh tebe iznenada.

Eh,dječačkke uspomene glupe!

Mala moja iz Bosanske Krupe!

Jesi li me spazila il* nisi,

zbunjenoga seoskoga đaka

svjetlokosog i očiju plavih,

u oklopu novih opanaka,

kako zija u izloge skupe?

Mala moja iz Bosanske Krupe!

Naišla si kao lak oblačak,

tvoj me pogled za tren obeznani,

zaboravih ime i očinstvo,

kako mi se zovu ukućani.

Iznevjerih poput sablje tupe.

Mala moja iz Bosanske Krupe!

Tekli tako gimnazijski dani,

uspomena na te ne ocvala,

modra Una u proljetne noći

tvoje mi je ime šaputala.

Lebdjela si ispred đačke klupe,

mala moja iz Bosanske Krupe!

Brzo minu naše đakovanje,

lagan leptir sa krilima zlatnim,

ipak tebe u srcu sačuvah

kroz sve bure u danima ratnim.

Ta sjećanja mogu l* da se kupe,

mala moja iz Bosanske Krupe!

Sad je kasno,već mi kosa sijedi,

gledam Unu,ćuti kao nijema,

zalud lutam ulicama znanim,

sve je pusto,tebe više nema.

Ej,godine,nemjerljive,skupe!

Zbogom,mala,iz Bosanske Krupe!

Izbor:Kemal Mahić

979 Posjeta 1 Posjeta danas