Porodica Klapuh iz Foce vjerovala komšiji, a on ih s pomagacima ubio u Crnoj Gori: Uhapšen jedan od ubica

focaVukovic je, skupa sa još cetvoricom saboraca – Jankom Janjicem, Radomirom Kovacom, Zoranom Simovicem i Vidojem Golubicem – pocinio 6. jula 1992. godine na teritoriji Crne Gore, kada je na svirep nacin pogubljena troclana porodica Klapuh iz Foce. Hicem ispaljenim u potiljak prvo su ubili Hasana Klapuha. Potom su iz automatske puške pucali u Feridu i Senu i sve troje gurnuli niz liticu visoku oko stotinu metara. Obdukcijom je utvrdeno da su Ferida i njena cerka izdahnule tek nakon dva do tri sata

Pred Novu godinu, u vecernjim satima 25. decembra, na granicnom prijelazu Kotroman, prilikom ulaska u Srbiju iz Bosne i Hercegovine, uhapšen je bosanskohercegovacki državljanin Zoran Vukovic. Tokom rutinske provjere dokumenata srpski policajci ustanovili su da je za njim Crna Gora raspisala medunarodnu potjernicu, pa je Vukovicu automatski odreden ekstradicioni pritvor.

Procedura je u toku i ocekuje se da ce biti izrucen Crnoj Gori u narednih nekoliko dana, najkasnije do kraja januara. Hapšenje široj javnosti nepoznatog bosanskohercegovackog državljanina novi je detalj jedne užasne price iz vremena krvavog raspada Jugoslavije, djelic slike užasnih zlocina u kojima su ispreplijetane ljudske sudbine žrtava i dželata. I svjedocanstvo da i danas, tu medu nama, mirno hodaju ljudi koji su nekada davno krvavili ruke i ubijali ljude zato što su bili druge nacije ili vjere. I zato što su htjeli da ljudima uzmu i pare i dušu.

Krvavi pir: Zoran Vukovic, zvani Zoco, bio je te 1992. godine, pripadnik specijalnog odreda ,,Dragan Nikolic“, Karadžiceve i Mladiceve vojske Republike Srpske. Bilo je to vrijeme kada je zlocin, za Vukovica i njemu slicne, bio svakodnevica.

Jedan od tih zlocina Vukovic je, skupa sa još cetvoricom saboraca – Jankom Janjicem, Radomirom Kovacom, Zoranom Simovicem i Vidojem Golubicem – pocinio 6. jula 1992. godine na teritoriji Crne Gore, kada je na svirep nacin pogubljena troclana porodica Klapuh iz Foce.

Ekonomista Hasan Klapuh, svojevremeno potpredsjednik Opštine Foca, njegova supruga Ferida i kcerka Sena, tek diplomirani gradevinski inženjer, pokušali su da pobjegnu iz paklenog ratnog vihora Bosne. Obratili su se za pomoc dugogodišnjem komšiji Janku Janjicu koji im je obecao da ce, za izvjesnu sumu novca, moci da ih prevede na sigurnu, ratom nezahvacenu, teritoriju. U Crnu Goru.

Istraga je utvrdila da su petorica optuženih prihvatili da za ponudeni novac prebace porodicu Klapuh. Kada su, 6. jula 1992. godine, prošli carinu, sve pod oružjem, i stigli nadomak brane Mratinje, zaustavili su se kod Mosta Obrada Cicmila i iz vozila izveli troclanu porodicu.

Hicem ispaljenim u potiljak prvo su ubili Hasana Klapuha. Potom su iz automatske puške pucali u Feridu i Senu i sve troje gurnuli niz liticu visoku oko stotinu metara. Obdukcijom je utvrdeno da su Ferida i njena cerka izdahnule tek nakon dva do tri sata.

,,Pocinjeno zvjerstvo su Mladicevi specijalci proslavili u kafani. Tijela bosanskih izbjeglica slucajno je pronašao putar, obilazeci svoj rejon ugledao je krvave tragove na asfaltu i, kasnije, tijela u ponoru“, opisuje publicista i istraživac kršenja ljudskih prava Šeki Radoncic u knjizi ,,Kobna sloboda“.

Crnogorski policajci su, u saradnji sa carinicima, došli do imena ubica koji su zajedno sa porodicom Klapuh prešli granicu. Mjesec docnije, uhapšen je Vidoje Golubic, Karadžicev  I Mladicev dobrovoljac, kada je svratio do Plužina da posjeti suprugu i dijete.

– Od kljucnog znacaja je bila brza reakcija crnogorske policije. Pocinioce ovog gnusnog ratnog zlocina, samo nekoliko dana nakon što su okrvarili ruke, otkrili su pripadnici crnogorskog MUP-a – kazao je juce u razgovoru za Pobjedu Šeki Radoncic.

Dva sudenja: Nakon hapšenja Golubica i njegovog iskaza, uslijedio je sudski proces. Krivicno vijece Višeg suda kojim je predsjedavao sudija Milic Mededovic osudilo je u odsustvu Zorana Vukovica, Janka Janjica, Radomira Kovaca i Zorana Simovica na po 20 godina zatvora. Vidoje Golubic je osuden na osam mjeseci zatvora “zbog neprijavljivanja krivicnog djela”.

Iako je optužnica petoricu Karadžicevih specijalaca teretila da su pocinili krivicno djelo ratnog zlocina protiv civilnog stanovništva, sud ih je osudio za krivicno djelo – ubistvo iz koristoljublja.

Tri godine kasnije, nakon žalbe Tužilaštva, Krivicno vijece kojim je predsjedavao Stevan Damjanovic, preinacilo je 1996. godine prvostepenu presudu, uz obrazloženje da “za definisanje krivicnog djela ratnog zlocina nije važno da li se dogodilo na teritoriji zahvacenoj ratom, vec da je u vezi sa ratom”.

Tako je Crna Gora dobila prvu sudsku presudu za ratni zlocin. Istovremeno, to je bila i prva presuda takve vrste na prostoru bivše SFRJ.

Samo što presuda za svirepi zlocin nije mogla biti izvršena, jer su cetvorica osudenika bili nedostupni za Crnu Goru, pod zaštitom vlasti u Karadžicevoj Republici Srpskoj.

Kad Hag pozove: Ipak, nijesu još dugo mirno spavali jer su se promijenile politicke okolnosti a njihovi zaštitnici – Radovan Karadžic i Ratko Mladic – koju godinu nakon Dejtona postali su najtraženiji bjegunci. Haški tribunal je ubrzo raspisao potjernicu i za istaknutim pripadnicima Karadžicevih zvjerskih odreda: Radomirom Kovacem, zvanim Klanfa, Zoranom Vukovicem Zocom i Jankom Janjicem Tutom zbog optužbe za direktno ucešce u vojnom napadu na Focu i više okolnih sela, hapšenja i ubijanja muslimanskih civila, mucenja i silovanja žena koje su, kako je pisalo u optužnici, bile izložene “brutalnom premlacivanju, silovanju i seksualnom zlostavljanju”…

Krajem 1999. godine pripadnici specijanih snaga jedinica NATO-a uhapsili su Kovaca I Vukovica. Desetak mjeseci kasnije, Janko Janjic se, kada su ga opkolili komandosi NATO-a, raznio aktiviranjem rucne bombe. Zoran Simovic je ostao nedostupan cak i zapadnim obavještajnim službama i danas je napoznata lokacija na kojoj živi.

Haški sud je Radomira Kovaca osudio na 20 godina zatvora, i još izdržava kaznu u Norveškoj. Zoran Vukovic je osuden na 12 godina. Kaznu je služio takode u Norveškoj i pušten je na slobodu nakon što je odležao dvije trecine kazne. Pošto se vratio u Bosnu i Hercegovinu, u entitet Republika Srpska, izgubio mu se svaki trag.

Zlocinci medu nama: Sve do kraja decembra, kada je ušao na teritoriju Srbije.

Hapšenje Zorana Vukovica, zloglasnog Zoce, otvara mnoga pitanja, ne samo u istrazi zlocina vec i o putevima pravde. Ovdašnje i medunarodne. Kako je moguce da se tokom sudenja u Hagu nikada nije ni pomenuo zlocin kod Pivskog jezera?! Zlocin za koji je izrecena prva presuda za ratne zlocine na teritoriji bivše Jugoslavije i zbog kojeg je Crna Gora raspisala za pociniocima i osudenicima medunarodnu potjernicu… Uprkos svemu tome, neki od njih su mirno nastavili živote, prvo u zatvoru a onda i poslije njega.

Kovac i Vukovic su putovali cak do Norveške i nazad, prošli sve medunarodne kontrole.

Ocekivanja i nade: Ferid Klapuh, sin Hasana i Feride, danas šezdesetogodišnjak, nije 1992. godine pošao sa svojom porodicom put Crne Gore. Zahvaljujuci tome jedini je živi clan te familije. Godinama kasnije, u više navrata boravio je u Crnoj Gori da bi prisustvovao sudenju, ali i obišao grobove svojih najbližih koji su sahranjeni u Nikšicu. Živi u Sarajevu.

Juce, kada je obaviješten o hapšenju Vukovica, cutao je. Bio je zatecen, iako ga, kaže, malo što više može iznenaditi. Ne može da shvati i prihvati cinjenicu da su odgovorni za zlocin tako dugo uspijevali da izmaknu pravdi. Cak i onoj u Hagu.

– I dan-danas mi nije jasno kako se na sudenju Vukovicu i Kovacu u Hagu moglo desiti da se i ne pomene zlocin na Pivskom jezeru, da ih niko i ne pita: ,,Što ste sve radili u ratu“? Nakon ovog hapšnjena ocekujem da ce se konacno svi zlocinci privesti pravdi – kazao je za Pobjedu Klapuh.

Malo je zacutao, pa se ispravio.

– Ne ocekujem, ne znam šta da ocekujem. Ja se samo nadam da ce ubice moje porodice pravda konacno stici – bilo je sve za što je smogao snage da juce kaže.

Grobovi u Nikšcu: Hasan, Ferida i Sena Klapuh sahranjeni su na privremenom groblju kod Trebjese, u blizini borove šume. Tu se sahranjuju oni koji nemaju nikog iz porodice. Sahranila ih je opština Nikšic.

– U vrijeme kada je bio premijer, Filip Vujanovic mi je obecao da ce Crna Gora uciniti sve što je do nje da prenese posmrtne ostatke porodice Klapuh u Bosnu – kaže Šeki Radoncic.

Do danas to nije ucinjeno a u blizini nekadašnjeg privremenog groblja u meduvremenu su izvedeni obimni gradevinski radovi.

Ferid Klapuh u razgovoru za Pobjedu kaže da nije obaviješten da je bilo ekshumacije posmrtnih ostataka njegove porodice.

Presedan koji ce postati praksa: Izrucenje Zorana Vukovica crnogorskim pravosudnim organima, smatra Šeki Radoncic, svakako podrazumijeva novo sudenje za njegovo ucešce u ubistvu porodice Klapuh i to, kako je rekao, iz dva razloga.

– Prvo, za ovaj zlocin nije odgovarao, niti je osuden pred Haškim tribunalom i drugo, crnogorski sud je Vukovica osudio na 20 godina zatvora za ucešce u tom ratnom zlocinu, ali u njegovom odsustvu, gdje on nije imao priliku da se izjasni o svojoj i ulozi drugih u toj likvidaciji. To svakako podrazumijeva obnovu postupka i protiv Vidoja Golubica iz Šavnika, takode pripadnika zloglasnog Karadžicevog odreda „Dragan Nikolic“, koji je osuden na osam mjeseci zatvora, jer je na sudenju tvrdio da on nije ucestvovao u tom zlocinu, pa je samo osuden za prikrivanje zlocina i zlocinaca – istice Radoncic.

Prema njegovim rijecima, ovo je prvi slucaj da jedan osudeni ratni zlocinac u Hagu, nakon izdržane kazne, bude predat domicilnom pravosudu kako bi mu se sudilo za zlocin za koji nije odgovarao pred Medunarodnim tribunalom za ratne zlocine.

– Do sada smo, kao što znamo, imali praksu da svako ko je osuden za neki ratni zlocin u Hagu, ne odgovara za druge zlocine za koje mu tamo nije sudeno. Ovaj presedan bi svakako trebalo da postane dio sudske prakse na prostoru bivše SFRJ, nezavisno od toga iz kojeg naroda potice ratni zlocinac. I ovo izrucenje, upravo u tom kontekstu, ima najvece znacenje – smatra on.

Uz to, kako kaže, procesuiranje Vukovica ili nekog drugog ratnog zlocinca 24 godine nakon izvršenog krivicnog djela, šalje poruku da se pocinioci ratnih zlocina više ne mogu osjecati bezbjedno zbog zaborava i duge vremenske distance i da na prostoru bivše Jugoslavije polako nastaje „izraelski model“, po kojem se nacistima koji su bili lovci na Jevreje, upravnici ili cuvari logora sudi i 60 godina kasnije.

– Sve ovo još jednom govori da je i zakašnjela pravda mnogo bolja od nepravde i da je Simon Vizental, najpoznatiji lovac na naciste, bio u pravu kada je govorio: ,,Ucinimo sve kako zlikovci ne bi mirno spavali“ – zakljucio je Šeki Radoncic.

Draško Ðuranovic (Pobjeda & Portal Analitika)

2579 Posjeta 1 Posjeta danas