Prije 32 godine otvorene ZOI: U Sarajevu ostao tek olimpijski duh

olimpijadaOlimpijska infrastruktura tokom agresije na BiH uništena je i zapuštena. Skakaonice na Igmanu čekaju da ožive, a u nešto boljem stanju je bob-staza na Trebeviću koja je osposobljena za treninge na sankama, bobu i skeletonu na točkovima

Lijepo je bilo u Sarajevu, doviđenja u Calgaryju. Stihovi slavne pjesme koji su odzvanjali Sarajevom 19. februara 1984. na najbolji način su oslikali ono što se događalo u našoj prijestolnici od 8. februara.

Na današnji dan prije 32 godine u Sarajevu su otvorene XIV Zimske olimpijske igre. Sarajevo je tada postalo centar svijeta. Naš glavni grad ugostio je najbolje svjetske takmičare u zimskim sportovima.

Dobrodošlica svima

Međunarodni olimpijski komitet 1978. godine, u Atini, odabrao je Sarajevo za organizatora ZOI, koje je trijumfovalo u konkurenciji japanskog Sapporoa i zajedničke kandidature dva švedska grada Faluna i Göteborga.

U organizaciju su utrošena velika sredstva. Pripreme koje su trajale godinama, pored dobro organizovanih igara, kao rezultat su dale izgrađene saobraćajnice, hotelske komplekse kako na planinama (Bjelašnica, Igman, Jahorina) tako i u gradu, sportski centri Skenderija i Zetra, žičare, ski-liftovi…

U Sarajevo je stigao rekordan broj učesnika, preko 2.500, a grad je otvorilo vrata i poželjelo dobrodošlicu svima! Na programu je bilo alpsko skijanje (Bjelašnica i Jahorina), bob i sankanje (Trebević), hokej i umjetničko klizanje (Zetra i Skenderija), biatlon, nordijsko skijanje i skokovi (Igman).

Na ovim igrama prijavilo se 49 nacionalnih olimpijskih komiteta. Podijeljene su ukupno 222 medalje. Na prednjoj strani medalje bio je službeni amblem, stilizirana sniježna pahuljica, iznad koje su nalaze olimpijski krugovi. Na naličju medalje nalazi se stilizirana glava atletičara krunisanog lovorovim vijencem. Ukupno je napravljeno 285 medalja u kovnici u Majdanpeku.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Otvaranje Igara na stadionu Koševo pratilo je preko 60.000 gledalaca i oko dvije milijarde ljudi preko TV ekrana. Olimpijski plamen je upalila klizačica Sanda Dubravčić.

Igre su među učesnicima, a i među gledaocima ostale u vrlo dobrom sjećanju. Razloga za slavlje imali su i domaćini (Sarajevo je tada bilo u sastavu SFRJ), a najveći uspjeh ostvario je slovenski alpski skijaš Jure Franko koji je osvojio srebrnu medalju u veleslalomu – prvu medalju koju će Jugoslavija dobiti na zimskim olimpijadama.

Franka su Sarajlije na skijalištu bodrile s transparentima, a jedan je ostao u posebnom sjećanju svima – Volimo Jureka, više od bureka.

– Tada su nam obećali da će onaj koji bi osvojio medalju dobiti videorekorder od Hitačija. I razmišljao sam, ako vozim vrlo dobro u drugoj vožnji, evo dobit ću videorekorder – prisjetio se Franko, jedne prilike, Olimpijade u Sarajevu.

Zahvala Samarancha

Najveće zvijezde sarajevske Olimpijade bili su učesnici u umjetničkom klizanju. Najbolji dojam je ostavio britanski par Jayne Torvill i Christopher Dean koji su osvojili zlatnu medalju. Za svoj legendarni nastup oni su, pored osvajanja zlatne medalje, dobili maksimalne ocjene (6) svih devet sudija.

Na Igrama je zlatnu medalju osvojila i istočnonjemačka klizačica Katarina Witt koju je upravo sarajevska Olimpijada učinila jednom od najvećih sportskih ikona kraja 20. vijeka.

Na svečanoj ceremoniji zatvaranja Igara tadašnji predsjednik MOK-a Juan Antonio Samaranch kazao je kako je Sarajevo najbolji organizator do tada u historiji.

– Doviđenja drago Sarajevo – bile su Samaranchove riječi.

Olimpijski duh još živi u Sarajevu i njegovim stanovnicima, uprkos generacijskim smjenama. Zimske olimpijske igre su sigurno jedna od najboljih stvari koje su se desile gradu Sarajevu i Bosni i Hercegovini. No, osim duha to je skoro sve što nam je ostalo od Olimpijade.

Olimpijska infrastruktura tokom agresije na BiH uništena je i zapuštena. Skakaonice na Igmanu čekaju da ožive, čekaju na volju i želju nekoga da ih obnovi i da služi ljubiteljima skokova.

Osim što su razrušene granatama agresorskih formacija i francuski pripadnici UN-a uništili su mašinu za uređenje staza, nakon što su jedno vrijeme u ratu bili stacionirani na skakaonicama.

Prema gruboj procjeni, za obnovu olimpijskih skakaonica potrebno je dva do dva i po miliona maraka. I to je minimum da se dovedu u funkciju. Usto, potrebno je napraviti i sudijski toranj koji je devastiran, unutrašnjost skakaonice, lift, opremu, ledenu špuru…

Milioni za rekonstrukciju

U nešto boljem stanju je bob-staza na Trebeviću. Ona je osposobljena za treninge na sankama, bobu i skeletonu na točkovima, a za potpunu rekonstrukciju i dovođenje u funkciju za što je i napravljena potrebno je oko 15 miliona švicarskih franaka.

I olimpijske ljepotice, Jahorina, Bjelašnica i Igman godinama su neiskorištene. Dok se na Sljemenu, brdu iznad Zagreba, održavaju utrke Svjetskog kupa u alpskom skijanju za to vrijeme naše prekrasne planine zjape prazne…
sarajevo-zoi-osteceni-spomenik-82216
Prijestolnici BiH definitivno treba nova Olimpijada, koju, izvjesno je, teško da ćemo dočekati u skorijoj budućnosti. Istina, zastava sa olimpijskim krugovima stigla je u BiH, opet se zaviorila u Sarajevu, ali samo kratkotrajno. Naime, bh. prijestolnica trebala je biti domaćin 13. EYOF-a koji se trebao održati naredne godine, ali je i ovaj događaj prolongiran za 2019. godinu.

Najsimpatičniji simbol

Svoj 32. rođendan ove godine slavi i Vučko, maskota ZOI-ja u Sarajevu koji je ostao zapamćen kao jedan od najsimpatičnijih simbola Olimpijade.

Dizajnirao ga je Slovenac Jože Trobec, a za maskotu su ga odabrali čitaoci tadašnjih  jugoslavenskih dnevnih novina u konkurenciji između vjeverice, jagnjeta, divokoze, bodljikavog praseta i grudve snijega.

Faktor

1074 Posjeta 1 Posjeta danas