DVADESET GODINA EGZODUSA: Kad su sarajevski Srbi prestali biti Sarajlije?

srajevoZnate li da je najveci pojedinacni egzodus, za vrijeme rata u BiH doživio srpski narod? A, znate li da je egzodus pocinjen od strane Srb ? A, još cudnije, znate li da za to zlodjelo niko nikada nije odgovarao???

Ove godine obilježava se 20 godina od velikog egzodusa skoro 150 hiljada Srba iz Sarajeva i naselja koja su pripala Gradu Sarajevu i Federaciji BiH.

Covjek bi pomislio ogroman tragicni dogadaj, prema kome se treba odnositi sa dužnim pijetetom, uvažavanjem i poštovanjem. Covjek bi pomislio. Ali Radovan Karadžic i Momcilo Krajišnik, zajedno sa tadašnjim rukovodstvom SDS-a, nisu nešto pretjerano upisani u ljude.

E, evo i zašto.

Tokom dejtonskih pregovora, Slobodan Miloševic je odlucio, kako svjedoci kažu, da Izetbegovicu i Silajdžicu “pokloni” Sarajevo. No, to je ni po muke.

On je predstavnike SDS-a, Momcila Krajišnika, Nikolu Koljevica i Radovana Karadžica, nazivao budalama, pred svim ucesnicima pregovora. Ovo ponašanje i odluka su najviše pogodili Krajišnika.

Pretpostavlja se da je jedan od razloga u tome što je Krajišnikova porodicna kuca u sarajevskom predgradu Zabrde, pored Rajlovca, na sjeverozapadnom prilazu gradu, koje je pripalo Federaciji.

I tada pocinje ono što se naziva Egzodus.

U periodu od potpisivanja Dejtona do marta ‘96 godine, pod ogromnim pritiskom SDS-ove klike, propagandnom mantrom tadašnje Srpske Televizije i psihofizickim ucjenama na terenu, i staro i mlado se pocelo iseljavati iz sarajevskih gradskih opština koje su se Dejtonom integrisale u Federaciju.

Naravno, potpuno je normalno da niko nije ocekivao da ce doci momentalno do mirne reintegracije.To su bile ratne strane u sukobu, ne treba idealizovati. Nije Sarajevo baš trcalo sa karanfilima da se miri sa tim ljudima.

I zato je bilo lako zaplašiti ljude, jer, realno, moglo im se nešto loše i desiti, rat je tek stao, rane su bile ogromne..Ali…

Ali, promislite samo, iseliti 150 hiljada ljudi, sa malom djecicom, bebama, natjerati ljude onakraj 20. vijeka na morbidni ritual iskapanja mrtvih, pa prenošenje sanduka sa njihovim kostima, vrbovati i prijetiti onima koji žele da ostanu…

Pisati ocajne grafite po stanovima i kucama ljudi koji su ostali, i na koncu reci ljudima u povorci da idu ZAUVIJEK i da se NIKADA, NIKADA nece vratiti u svoje rodno Sarajevo. To mora da je strašan zlocin. To jeste zlocin!

Zlocin za koji nikada niko nije odgovarao! Zlocin zbog koga su “sarajevski Srbi” sami sebi nadjenuli to ime. Inace, do tada su bili, jednostavno, Sarajlije. Zlocin zbog koga taj silni narod raspet kao Prometej zvrnda na relaciji Višegrad-Zvornik -Bijeljina-Banjaluka. Zlocin koji je doveo ljude na ivicu mentalnog kolapsa.

Zlocin koji je iznjedrio jednu posebnu kvaziintelektualnu kastu otudenu od same sebe, kastu kojoj “svi ostali Srbi nisu ni do koljena, a u Sarajevo nece nikada”. Zlocin koji je polucio, na kraju krajeva, fizicko i biološko izumiranje Srba u Sarajevu.

To je zlocin koji je izbrisao jedan znacajan dio gradanskog sarajevskog sloja, koji nije bio ni “papak” niti “dikan”, a koji je vremenom ili metastazirao u najgoru sektu nacionalista ili se napola asimilirao u nekoj nedodiji bosanskoj ili bjelosvjetskoj.

Bilo bi red sjetiti se ovog zlocina, ovog najveceg ratnog i poratnog protjerivanja naroda sa svojih ognjišta u BiH. Bilo bi red, uz dužno poštovanje, obilježiti ovu tragediju, uprijeti prstom u krivce, koji su nakon rata, “po izbijanju mira” natjerali svoj narod na egzodus.

Bio bi red ovo nazvati jednim od najrjedih, ali i najvecih autourbicida u modernoj istoriji. Bilo bi red pomenuti kako je rukovodstvo “sarajevskih Srba”obecalo nesrecnom narodu izgradnju nekakvog novog Supersarajeva, nekakvog Pijemonta negdje na Romaniji.

Bilo bi red kazati kako su se godinama poslije ti “sarajevski Srbi”, kao božjaci prevareni i izmuceni od silnih srBskih Skadara na Bojani, vracali u svoje stanove u Sarajevu, ne bi li ih kako otkupili, pa prodali. Pokušavali su, shvaticete, prodati stanove za koje im je receno da ih OSTAVE.

A, onda vidimo ovaj spot. Ovo ludilo u najavi.(Pogledaj VIDEO)

A, spot je upravo vjerna slika samoisprojektovanog, hipnotisanog i pogubljenog Srbina 20 godina poslije.

“Ideal je zasjenio žrtvu i pokrenuo egzodus sarajevskih Srba, zarad mira i ostvarenja sna. Stvaranja Republike Srpske…”

Kakav crni ideal??? Protjerivanje od strane SDS-ove ratne mafije svojih sunarodnika. Pa nije to bilo forsiranje albanskih Planina u Prvom ratu od strane izmucene vojske i naroda! Nije to bilo stihijsko bježanje od raketa, minobacaca, haubica i mlaznjaka hrvatskih u akciji “Oluja”! Kakvo je ovo umobolno projektovanje u nešto što nije?!

Šta, sad se svi trebamo zapitkivati u futuru trecem šta bi bilo kad bi bilo, i da su Srbi ostali? Može i to, iako je u najmanju ruku nezahvalno.

Ostali bi živi, na svojim ognjištima. Sacuvali bi materijalni imetak i, što je bitnije, svoj identitet. Ta, nisu li se sve vrijeme baš Srbi iz Sarajeva dicili kako je Sarajevo “drugi srpski grad”.

Najveci poslije Beograda? Nisu li ga ljubili ponajviše? Sve sa svojim intelektualcima, starim trgovackim familijama, profesorima, radnickom klasom?

Nisu li ga i ubili najviše, i nisu li se zbog toga povukli i stvorili Egzodus, pitace zli jezici? Da, jesu, ali to je bila manjina. Vecina, ni kriva ni dužna, otišla je i napravila od sebe božjake za vijeke vijekova.

I što je najlude, današnji srBski nacisti imaju jako “pozitivan stav” po pitanju Egzodusa. Kažu kako bi ostankom Srba, na neki nacin, ojacalo i Srpsko gradansko vijece, i kako bi Srbi, zapravo, cinili jednu gradansku, liberalnu okosnicu sadašnjeg Sarajeva, a ne bi se od njih napravio najradikalniji nacionalisticki nukleus.

Što bi bilo predivno i, dakako, sa stanovišta srBskog naciste, pogubno.

Nego, na temu! Hoce li zbog svega narecenog ikada odgovarati Krajišnik i silna mu bratija? Nije li baš Milorad Dodik, upravo zbog ovog bestijalnog cina samoprotjerivanja Srba, najviše pjenio kako je Karadžicu i Krajišniku mjesto u Hagu?!

A, onda, dvije decenije poslije, uslijedio je, sve sa vladinim helikopterom, svecani docek Momcila Krajišnika, presudenog ratnog zlocinca. Uslijedila je sveopšta kvaziamnezicna amnestija.

Krajišnik je u meduvremenu postao, zajedno sa Draganom Kalinicem, nekakav “Cuvar Republike Srpske”, clan izbajanog zavicajnog udruženja, koje ima druidsku funkciju. Što ce reci, niko za njih nije najtacnije cuo, niko ne zna cime se bave, ali im to ide od ruke i ima novaca u toj storiji.

I zarad kakvog se to sna desio Egzodus, pita se narator u najavi, pa vješto odgovara, zarad Stvaranja Republike Srpske. Ovo je malo u raskoraku sa zvanicnim objašnjenjem kako je Republika Srpska nastala 9. januara 1992. godine, a ne marta 1996. I san je u malom raskoraku sa samim sobom, pošto su “sarajevski Srbi” zarobljeni u nocnoj mori, koja je, istina Bog, jedna vrsta sna, ako cemo baš cjepidlaciti, ali je eonima daleko od slatkih snova.

No, najveca primijenjena, terenska šizofrenija dešava se u glavama ljudi kojima je objašnjeno da su Muslimani istjerali i etnicki ocistili Srbe sa svojih vijekovnih “sarajevskih ognjišta”.
I kako sada, 20 godina poslije ovog Krajišnikovog “remekdjela” pogledati u oci tom silnom narodu, reci mu ‘izvini’? Ko to da ucini, jer, Momo sigurno nece? Kako objasniti njihovim razasutim po svijetu potomcima, šta ucini tadašnji SDS?

Pa, najvjerovatnije tako što ce Milorad Dodik uruciti kakvu povelju, zahvalnicu Momcilu Krajišniku ili nekom od “Utemeljivaca Srpske”. Ili ce mu napraviti statuu? Spomenik, što da ne?
sara
Tek, crnim slovima ostace u istoriji zapisana proslava i obilježavanje još jednog srpskog mita i poraza. Samo, ovaj put nije bilo Murata, okašnjelog Kraljevica Marka, Šarca mu i izdajnika Brankovica. Nije bilo Arbanasa Obilica, nije bilo ni Lazara. Tek puki Dejton, Momo i protjerivanje sopstvenog naroda.

Zarad ideala, koji je zasjenio žrtvu???

Na sramotu svih onih koji imaju uncu srama i koji su od citavog jednog grada napravili ukletu kolonu izbjeglica, koja ce sa svim svojim kompleksima, bolovima i traumama, vjecno, poput duhova. lutati u mislima ulicama nekog drugog starog, olimpijskog Sarajeva.

Koja ce pisati traktate kako se nekada živjelo i šta je od svega ostalo. Kako je to Teheran, a ne Sarajevo, a kako su oni zavjetni cuvari kamena srBske sarajevske mudrosti…

Ukratko, ostace gomile i naraštaji osakacenih ljudi. Ljudi kojima mnogi odrednicu “sarajevski Srbin” stavljaju u mentalni zdravstveni karton, a ne u toponimiju.

A, sve zbog par budala i jedne kuce na pogrešnom mjestu.

Autor: Dragan Bursac

1168 Posjeta 1 Posjeta danas