Ramazanske priče O namli udavači i mudrom momku

bosanska nosnja

Priredio: Ahmet Alibašić

Jedan viđen, vrlo bogat čovjek, od evlada imao samo jednu šćer. Kada je prispjela za udaju, počeše dolaziti prosci sa svih strana, ali ona svakom nađe mahanu. Kada se to pročulo, prestade i raspitivanje za nju, a babo i mati se golemo nasekiraše đe će im šćer ostat usidjelica. Kako po šerijatu roditelj ne može utjecati na šćerkinu odluku i izbor, babo ode do jednog starog komšije kojega je sva mahala držala za dobro pametna i mudra, pa mu se izjada.

“Ti barem imaš”, reče mu dedo, “veliku kuću i golem halvat, pa sazovi jedno sijelo momaka i djevojaka, možda joj se neko i svidi.” Rečeno – učinjeno! Sazva babo sijelo, ali naša nesuđena mlada jednako jordami. U neka doba diže se jedan momak pa je upita: “Je li, begovice, ko bi to na priliku rečemo tebi odgovaro za čojika?” Ne mogavši izbjeći odgovor, djevojka odgovori: “Pa eto, kad me već pitaš, to bi moro biti neko ko svaki dan posti, stalno ibadeti, a svaku noć Kur'an prouči.”

Na te riječi svi se ušutješe, dok se s dna halvata ne javi jedan mladić. “Ja sam upravo takav kako si rekla.” Čuvši to, beg brže-bolje posla po kadiju, nađoše se i svjedoci i, pošto cura ne mogaše pogazit riječ, obavi se nićah. Opremi babo jedinicu i otpravi bogatim darovima, na opšte zadovoljstvo i sa velikim veseljem. Ne prođe ni deset dana, eto ti mlade begovice u mehćemu kadiji.

“Kojim dobrom?”, upita kadija.

“Kakvo dobro, moj kadija. Onaj hrsuz i lažov udario mi je na obraz. Sve što je reko slago. Evo već deset dana otkako smo skupa, niti posti, niti ibadeti, a Kur'an ni otvorio nije, kamoli cio proučio. Nego, hoću da mi dozvoliš talak, a da se lažov propisno kazni.”

Kadija nemade kud, već posla zaptije po mladoženju, te ga dovedoše. Pošto mu saopšte optužbu, upita ga ima li šta reć u svoju odbranu. “Dragi moj, poštovani kadijo, ja sam na dersu od tebe lično slušavao da ko posti mjesec ramazan, i šest dana u ševalu, kao da je postio cijelu godinu, a imadem i šahide da sam to ispoštovao.”

“Dobro, to za post je uredu, a šta ćemo za ibadet?”, upita kadija.

“Pa, vrli moj efendija, ti si nam lično kazivo hadis da ko klanja sabah u džematu kao da je cijeli dan u ibadetu, a ko klanja jaciju u džematu kao da je svu noć ibadetio. Eno, puna džamija svjedoka da ja sabahe i jacije u džematu nikad ne ispuštam.”

“Pa i to si, efendisi benum, upravu”, reče kadija, “ali šta ćemo sa Kur'anom?”

“Pa, dobri moj kadija, ti si nam prenio hadis Resulullaha, s.a.v.s., da ko pred spavanje prouči tri puta Kulhuvallahu ko da je proučio čitav Kur'an, a evo moja mlāda može potvrditi da za ovo vremena kol'ko smo skupa nikad nisam lego, a da ne proučim i više od toga.”

“Istinu si rekao”, reče kadija, “a ti, mlāda, svog čojeka za ruku i kući, i dragom Allahu šućur čini što nam je ‘vol'ke olakšice dao.

Izvor: Bošnjačkooko.com

1239 Posjeta 1 Posjeta danas