ABDULAH SIDRAN:SVE DRUGO MIJENJAM

Sidran

Nakon duge priče o politici i ratu

o uzrocima srpskog fašizma

i pomora što ga,na oči Svijeta,

Čini nad pitomim narodom dobrih

Bošnjana

Kažem novinaru iz Milana,
na svome talijanskom jeziku,

kako sam,ne tako davno,88.godine,

bio u njegovom gradu i izgovorio

u sebi jednu,

nikad zapisanu pjesmicu

–Biste li se mogli sjetiti tih stihova,

ako Vam nije nelagodno,meni je to

jako važno,ja sam,znate rođen u Milanu?

Naturalmente,velim

Ja sve svoje stihove

pamtim,io sono-come si dice,KAŽNJEN?

Ja sam…sjećanjem nagrađen i kažnjen,

ono je jedino moje imanje,i ničega

drugog nemam,baš kao ni razloga

za nelagodu i stid.Ovako kazuje,

nezapisana

moja molitva iz Milana

Učini da umrem

ovog časa,Bože.

Samo ostavi

moje oči

na svijetu

Neka gledaju

kako Piacom Duomo

prolaze žene.

Trajala je,u njegovom oku,

nekakva zdrava i plemenita tuga,

dok se moja bol,iz bosanskoga,

u njegov jezik pretakala.

Biste li danas—u svijetlu ovog užasa

mijenjali nešto u Vašoj pjesmi?

Sve drugo mijenjam,

ali ne mijenjam ništa,

ni slova jednoga,

u pjesmi o ljubavi i žudnji.

 

Izbor:Kemal Mahić

1400 Posjeta 1 Posjeta danas