I dalje je aktivan u organizaciji skokova, ponosan je na titulu počasnog predsjednika Kluba skakača Mostari i zabrinut zbog finansijske konstrukcije.
“Danas je vrlo teško naći novac, teško je tražiti od onoga ko ima, jer ti koji imaju, njih niti interesuju skokovi, niti ih interesuje Mostar, a iz Mostara izvlače sve što se može izvući. Nešto pomogne Turistička zajednica, nešto sponzori koje tražimo još uvijek, snalazimo se”, priča nam najveća legenda mostarskih skokova, aktivan i u 83. godini.
Mostarski skokovi su najstariji skokovi u svijetu, priča nam Emir Balić, zahvaljujući putopiscu Evliji Čelebiji postoje tragovi iz 17. stoljeća. Svjetska plivačka organizacija FINA u svojoj enciklopediji navodi da su mostarski skokovi prvi u svijetu i da se ovakva mostarska lasta skače još samo u Meksiku, u poznatom Acapulcu.
Balić je bez sumnje najveći ambasador mostarskih skokova, priča nam o decenijama pronošenja glasa o ovom viteškom sportu, razgovorima s čuvenim skakačkim šampionom Klausom Dibiasiom, učešću u skokovima u organizaciji Fedemara, reprezentaciji Jugoslavije čiji je bio kapiten, brojnim susretima i takmičenjima daleko od Mostara i naše zemlje.
Viteški skokovi
“Mostarsku lastu skačemo mnogo bolje od Meksikanaca, kod nas je to viteška lasta, kad gledate Lorenca Listu kad skače, on ne obara dolje, on skoči pola metra iznad mosta i to više nije skok, to je let”, priča nam Balić naglašavajući da su mostarski skokovi znali biti nepravedno potcijenjeni kod bodovanja u odnosu na figurativne, posebno jer naši skakači u vodu upadaju na glavu, a figurativci na noge.
Nikad nije skočio s obnovljenog Starog mosta, govori nam riječi Predraga Matvejevića koji mu je savjetovao da svoje skokove veže za onaj raniji period, a da ovo poslije prepusti generacijama koje dolaze. Tako je to i bilo na ceremoniji otvaranja gdje je Balić skakačima predao baklje, simbolično prenoseći obavezu skakanja i očuvanja tradicije.
Razgovaramo s Emirom Balićem nekoliko dana prije tradicionalnih skokova i morali smo ga upitati kako se skakač osjeća u očekivanju velike manifestacije.
“Sigurno osjeća neku pozitivnu nervozu, ali skokovi su pogođeni jer u Mostaru nema kupača na Neretvi. Plaže su prazne, ako nema kupača, nema ni skakača. Prije bi se ispod Starog mosta kupalo nekoliko hiljada ljudi, čekalo se na red da se s Duradžika skoči. Ja sam znao s Duradžika dnevno po pedeset puta skočiti, tako cijeli školski raspust, pa takmičenje između Luke, Mahale, Carine, s pećina, Titovog mosta… To su bili samoinicijativni treninzi, a imali smo i svoje trenere”, prisjeća se Balić.
Priča nam da je prvi put sa Starog mosta skočio sa 15 ili 16 godina i kako to nije dobro prošlo. Trener mu je, gledajući njegovu konstituciju, savjetovao da treba da skače lastu. Slijedilo je tri godine priprema da bi se priključio takmičenju.
“Sigurno je da današnjim skakačima nedostaje prakse, ponavljam, ako su plaže bez kupača, onda će faliti i skakača. Sad da odšetamo na Bunur nećemo vidjeti nikoga, a to se prije nije moglo zamisliti. Neretva je prljava, kad se završi izgradnja kolektora i uslovi na rijeci poprave, očekujem povratak ljudi i siguran sam da će se slike mostarskih plaža popraviti. To će se odraziti na sve pa i na skokove”, siguran je Emir Balić.
Važna je stvar nesumnjivo i namjera da se mostarski skokovi uvrste na listu UNESCO-ove nematerijalne baštine i Balićev doprinos u toj kampanji je veliki. Balić je priložio i audiosnimak riječi pokojnog Juana Antonia Samarancha, kada bivši predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora obećava trajno pokroviteljstvo skokova nakon obnove mosta. To obećanje nikad nije ispunjeno.
Balić je siguran kako skokove treba razvijati, a osnovna ideja je izgradnja bazena i skakaonice da mladi mogu trenirati u toku godine.
Za daljnji razvoj potrebno je izgraditi bazen i skakaonicu
“Nekad smo imali bazen i skakaonicu, danas imamo samo bazen. Mora se hitno napraviti plivački bazen sa skakaonicom. Baš sam pričao s predsjednikom kluba Semirom Drljevićem Lovcem, nek nam daju zemlju, mi ćemo naći novac za bazen, da samo postoji želja grada da se napravi nešto takvo. Tako bismo osigurali uslove da se tokom cijele godine može trenirati. Ne može se u hladnu Neretvu skakati zimi”, govori nam Balić, napominjući da bi se tako stvorili uslovi i za razvoj figurativnih skokova, jer mi imamo gotove skakače.
“Orlando Duque, najveća svjetska klasa u figurativnim skokovima, višestruki šampion, mi je znao reći da su skokovi koje on skače komplikovaniji, ali da je lasta teža”, govori nam kao primjer koliko ljudi u svijetu zaista cijene mostarske skokove.
Emir Balić s mnogo emocija, reklo bi se očinske ljubavi gleda na svoje nasljednike, šampione u mostarskoj lasti.
“Prvo bih izdvojio Listu, to je jedan pravi sportista, čovjek koji radi tokom cijele godine. Braća Zukanovići su sjajni skakači, Puzić isto tako je bio odličan. Haris Džemat je bio idealan skakač, ali on je povrijedio jedan vratni pršljen i odustao je od skokova, što najbolje govori o težini našeg sporta”, rezimira Balić i svoje nasljednike i zahtjevnost onoga čime se bave.
Nismo željeli prognozirati ovogodišnjeg pobjednika, najbolji uvijek pobijedi, tako će biti i u nedjelju, ostali smo dugo razgovarati o najtežim i najatraktivnijim skokovima, onim mostarskim.
Klix.ba