19.10.2008 -19.10.2017
Bošnjački civilizacijski krug Ljubuškog nije u svojoj historiji imao mnogo ličnosti koje su se bavile umjetnošću.
Ipak moramo navesti one koji su barem po jednom roditelju pripadali, umjetničkoj „branši“: Fahro Konjhodžić(ZG),glumac;Ramiz Sekić(BG),glumac;Gorčin Stojanović(BG),teatrolog;Vesna Mašić(SA),glumica;Enki Bilal(Pariz),strip;Miodrag Spasojević(SA),dizajn;…
Dubljom analizom bi vjerovatno pronašli još nekoliko osoba umjetničkog profila i zanimanja.
Onaj ko je,po oba roditelja bio Ljubušak,je akademski slikar Hamo Ibrulj-nama draži po nadimku Hamlet.
On je bio istinski Ljubušak, bez obzira gdje je živio i stvarao:da li u Sarajevu,da li u Zagrebu, da li u Hannoveru,Mariboru,New Yorku itd.Po toj odrednici se i podsjećamo na lik i njegovo umjetničko stvaralaštvo.
Kao slikar Hamo je priredio preko 100 izložbi gotovo na svim kontinentima.I za vrijeme tih dana i godina Hamo je bio Ljubušak.
Sa Hamletom sam proveo nekoliko godina za vrijeme rata(1992-1995) u Hannoveru.To su bili:“Hannoversche Tages“.I u Hannoveru je Hamlet(pored Munstera) organizirao izložbu.
Družili smo se u slobodno vrijeme sa ostalim koji su došli u ovaj grad.
Njegov najbolji prijatelj je bio rah. Nedžad Konjhodžić-Neđo,stanovnik Hannovera od 70-tih godina prošlog stoljeća.On mu je pomogao u organizaciji izložbi(iako teško bolestan) i u socijalnom zbrinjavanju, statusom izbjeglice.
U Hannover su dolazili:r.Vahdo Mujkić,r.Hamo Selimić,Mujo Hrnjičević,Munib Delalić,Sabit Zagić,Asaf i Asim Mesihović i drugi koji su htjeli vidjeti Hamleta i Neđu.
Domaćini su bili Nagib Hadžalić,Zlatan Hadžalić,Sulejman Hrnjičević i autor ovih redova.
Ta,imali smo o čemu pričati – o Žabljaku,Gožulju,Pobrišću, o Vedranu,o Mariju, o Zlatanu,Jozi,Draganu i drugim građanima našeg grada.
Osjećali smo se slobodno i maštali o povratku u naš grad.
Prilikom obilježavanja Bajrama 2006. godine u džamiji Žabljak,pored prepune džamije, vidio sam na klanjanju Bajrama Hamleta i dr. Nihada Sadikovića.Bio sam ponosan na njihov dolazak u džamiju,jer su svojim prisustvom označili jedinstvo naroda kojem pripadaju.
To je bio posljednji susret sa rah.Hamletom.
Danas,razmišljam da je Hamlet među zvijezdama i da je određen u „umjetničku trupu“,te da neumorno slika i podučava maljoljetne meleke(anđele) vještini koju Bog daruje samo nekima.
Također,mi na um pada da Hamlet docrtava likove svojih roditelja:Mustafe i Sevlete,svojih sestara Enise i Elbise i svoga rano umrlog brata Halida!
Isto tako tu su pejsaži novih kultura na tlu njegove Hercegovine:smilje i masline koje su ukomponirane sa starim kulturama:smokva,šipak,grožđe itd.
Ako stigne,Hamlet će naslikati i džamije njegovog mladalačkog doba, uz obavezne predmete svog i našeg djetinjstva:kantar,kazan,pijat,lugara,mangala i druge koje nije stigao završiti za svog ovozemaljskog života.
Neka je vječni rahmet „duši“ našeg grada i našeg djetinjstva i naše mladosti!
Kemal Mahić
