Na tom mjestu počinje i završava radnja Andrićeve TRAVNIČKE HRONIKE, a princ Rudolf je prije tragedije u Majerlingu popio kahvu koju je platio dukatom.Na samom ulazu u Travnik sa istočne strane iz pravca Sarajeva ili Zenice, na samom početku ili kraju travničke čaršije nekada je pored hladnog i bučnog potoka Šumeće, bila skromna drvena kućica u kojoj je navodno, kako piše na početku „Travničke hronike“, bila LUTVINA KAHVA.
Upravo na tom mjestu 1807. godine počinje i sedam godina kasnije završava radnja ovog Andrićeva romana, jer su se po njemu, na tom mjestu, na jednoj sofi, skupljali travnički begovi, sjedili, razgovarali i zamišljeni pratili igru sunca i oblaka, očekujući ili ispraćajući Napoleonove konzule…
Na tom mjestu, kažu najljepšem u Travniku, koje se naziva Plava voda, sve do novembra 1906.godine mnogobrojni izvori i potočići pokretali su danonoćno više mlinova, vodenica i drvenih stupa koje su tucale hrastovu koru potrebnu za štovljenje kože u mnogobrojnim travničkim kožarama ili tabhanama od kojih su ostali samo temelji nizvodno pored Lašve.
Naime češka firma Franjo Krizik i dr. izgradila je te godine branu na atraktivnom akumulacionom jezercetu iz kojeg je skupljana voda(koju sada piju Travničani) kroz debelu željeznu cijev tekla da bi pokrenula turbinu na prvoj hidrocentrali u neposrednoj blizini,na ušću Šumeća u rijeku Lašvu,preko puta Elči Ibrahim pešine medrese, izgrađene 1895. godine.Ova hidroelektrana je dugo proizvodila struju sa kojom su se travničani susreli 1906. godine prije mnogo gradova u bivšoj državi a kada je tobože postala nerentabilna,neki moćni Travnički bilmezi su je(kao i željeznu cijev) otpremili u otpad kao staro željezo, umjesto da je pretvore u atraktivni tehnički muzej u kojem bi, djeca i odrasli na najpristupačniji način upoznavali kako voda proizvodi struju!
Veliki gost u maloj kahvi
Mala kahva na tom mjestu, sa druge strane puta koji je prema Sarajevu gradio strogi Omer paša Latas, imala je 18.06.1887. godine jednog neobičnog, ali vrlo važnog gosta.Naime, na svom putu po Bosni gdje je vršio inspekciju konjičkih jedinica, u ovoj kahvi kraće vrijeme zadržao se austrijski nadvojvoda i austrougarski prijestolonasljednik Rudolf Kari Franz Josef, jedinac cara Franje Josipa i Elizabete Bavarske.U historiji je zabilježeno da je mali princ zbog svojih naprednih shvatanja često dolazio u sukob sa ocem, koji ga je navodno poslao na ovaj službeni put da bi ga bar na kratko razdvojio od 18-godišnje ljubavnice, glumice Marije Večera, koju je upoznao na konjskim trkama u Prateru i na predstavama u Burgteatru…prije ove značajne posjete, kućica u kojoj je bila kahva bila je renovirana i obojena karakterističnim žutonarandžastim vodoravnim prugama tzv. pseudomavarskom stilu, kao i sve važnije zgrade iz tog vremena(kao sarajevska vijećnica) i taj njen izgled je sačuvan do danas!
Ugledni gost je prilikom zadržavanja, bezbeli, popio kahvu i poklonio dukat vlasniku koji je godinama kasnije čuvao u posebnoj vitrini na zidu,džezvu i fildžan iz kojeg je princ popio kahvu!Ova vitrina prelazila je iz ruke u ruku vlasnika kahve koja se poslije te posjete i zvanično nazvala RUDOLFOVOM KAHVOM i nestala je krajem drugog svjetskog rata, ali ni na taj događaj prije tragedije(naručenog političkog ubistva) nesretnih ljubavnika Rudolfa i Marije u dvorcu Majerling blizu Beča još uvijek donosi svježe cvijeće.Iza te kućice iz austrougarskog perioda u kojem je svega četiri decenije i u travničkom kraju urađeno vrlo mnogo(željeznička pruga,hidroelektrana,tvornica duhana,tvornica šibica,drvna industrija,šumska pruga,Turbe,Sebešić,gimnazija,mnoge školske i druge zgrade,vodovod,bolnica,kasarna i osnovano 1879. godine najstarije vatrogasno društvo u Bosni i Hercegovini) nalazi se monumentalno turbe jednog travničkog muftije i njegove hanume,ovjekovječeno rukom slikara Mustafe Varupe iz Viteza na bajramskoj marki ove godine…
Tako ovaj lijepi i atraktivni dio Travnika više liči na neki muzej na otvorenom prostoru nego na mjesto u kojem obični ljudi žive svoj život podsjećajući se da je njihov grad oko 150-te godine bio glavni grad Bosne i gdje su se 90 mandata izmjenilo 77 sultanovih namjesnika ili vezira od kojih su petorica zauvijek ostala u svojim turbetima u Travniku da bar navode na razmišljanje o prolaznosti slave života…
Pripremio:Kemal Mahić
