„
Pošto je raniji dvorac izgorio za vrijeme pokreta Husein-kapetana Gradaščevića, bilo je potrebno podići novi.Ta dužnost je povjerena jednom austrijskom inženjeru Lukinu.
Podizanje dvorca, započelo je 1832. godine.
Dvorac je bio izrađen u mletačko-mavarskom stilu,a podignut je na dva sprata.
Imao je 22 sobe i 11 hamamdžika(sobna banja).
U dvorištu se još mogu vidjeti ostaci turskog vodovoda i čatrnje.
Dvorište sa kulom,dvorcem i nusprostorijama, bilo je obzidano visokim zidovima, koji su i danas očuvani.
Niše preko hodnika u dvorcu bile su rezbarene od cerovine i farbane bojom, dok su po sobama bili ukrašeni, drveni plafoni sa rozetama.
Divanhane su također bile ukrašene.
Raniji dvorac bio je spojen sa kulom.Međutim nikakvi tragovi nisu od njega sačuvani.
Kula oko dvorca služila je u odbrambene svrhe.
Kula je četvrtaste osnove, a podignuta na tri boja(sprata).
Na najgornjem spratu, sa spoljašnje strane, nalaze se tzv. prsobrani ili mašikule, za odbranu ili izlivanje zagrijanog ulja na napadače.
Svuda na zidovima kule su postavljene puškarnice i nekoliko četvrtastih otvora, vjerovatno za osvjetljavanje unutrašnjeg prostora.
Kula je sa istočne a i u sjeverno-istočnom uglu namjerno potkopana, navodno traženo je u zidu blago.Zbog toga je kula dosta oštećena- zidovi su oko ovog otvora popucali, te prijeti da se uskoro cijela kula sruši, ukoliko se ne izvrši saniranje zidova kule.
GRADSKI HAMBARI
Za gladnih godina, iz velikih gradskih hambara u koje se sipalo žito, dijelilo se besplatno siromašnom svijetu, kao i sjeme za sijanje.Ti hambari su zapravo začetak kotarskih pomoćnih rezervi, s tom razlikom, što se hambarsko žito nije plaćalo.Ove rezerve žita su nazvane menafi-sanduci.
Sulejman-kapetan je uvijek ostajao dužan poreze ili desetinu sultanovoj vojsci.Prema tome se zaključuje da narod nije mnogo bio opterećen obrocima i desetinom.
SINOVI SULEJMAN-KAPETANA
Poslije smrti posljednjeg kapetana, njegovi sinovi su učestvovali u političkom životu i bili muselim,te ih je tako zatekla i austro-ugarska okupacija.U Ljubuškom je tada bio na vlasti,kajmekam Beći-beg Kapetanović, unuk Sulejman-kapetana.
Prema dokumentu od 23.12.1848. godine Ali-paša Rizvanbegović šalje svoju Bujruldiju u Ljubuški kojom imenuje za muselima sina Sulejman- kapetana,nakon njegove smrti.Sin Sulejman-kapetana zvao se Ali-beg Kapetanović.U toj zapovjesti Ali-paša Rizvanbegović naređuje ljubuškom kadiji i ostalim prvacima,da će novi muselim vršiti šerijatske propise,izdavati naredbe i izvršavati upravne poslove.
„A ti naš muselime,štiti i čuvaj od zuluma,nasilja i spletaka silnika –fukaru, nemoćne i raju(kršćane),koja je amanet uzvišenog Boga.U svim carskim poslovima pokaži znakove vjernosti i požrtvovanosti, a sa stanovnicima lijepo postupaj.Carska je želja da činovnici i službenici sredstvima pribave slobodu i blagostanje“.(prevod: Munib ef.Ćerić,original dokumenat u ostavštini Riza-bega Kapetanovića;Kasim Gujić,Kalendar 1941,strana 101.)
(…)Kao i njegov otac Ali-beg je pred smrt posjetio Meku(Hadždž).Zatim je 1858. godine podigao džamiju u Vitini, a iste godine umre.Na njegovom bašluku u vitinskom haremu stoji godina 1275 po Hiđri.
Sinovi Alibega su Mehmedbeg,Ibrahim-beg i Osmanbeg.Mehmed beg je imao sina Rizabega Kapetanovića, a ovaj sinove Džemilbega i Mehmed Kapetanovića,koji su živjeli u Sarajevu.
Izradio:Zavod za zaštitu spomenika kulture,Mostar 1969.
Pripremio i prilagodio:Kemal Mahić
