Na svadbu dolaze pozvani gosti, a zijafet se završava nakon vjenčanja, a najkasnije do jacije.
Mladoženja bi ponovno poljubio u ruku sve prisutne, naročito oca i majku,te u pratnji bližih rođaka i prijatelja odlazi u odaje gdje ga čeka mlada.
Ovdje je lijepo spomenuti jedan običaj na početku zajedničkog života.Kada krene na počinak,mladoženja „u đerdeku nađe svoju vjerenicu u jednom kutu nakićenu i nagizdanu pod pulli-duvakom(našaranim duvakom),snimi joj duvak s glave,uzme je za ruku i dovede u sred sobe.Tu obave oboje jednu kratku molitvu radi bahta(sreće) i napretka,rad evlada i umra(života) duga…“
¸Na drugom mjestu kaže“da kada momak uđe u đerdek(ložnicu) skine svoju gornju haljinu, pa je prostre i on na desnom, a mlada na lijevom rukavu otklanjaju zajednički dva rećata i tako sa molitvom i božijim blagoslovom kreću na put zajedničkog života.Kod muslimana u Fočanskom kotaru mladenci se u ložnici najzad pomole Bogu za blagoslov –navodi se pozivajući se na izvore iz 1904. godine.
Dok su mladenci u đerdeku, obično djevojke pjevaju šaljive pjesme, poredane po četiri idući jedne prema drugima:
„Il vas je puno,il vas je malo?
(hladino naša,nehlado vaša),(ovaj se refren pjeva iza svakog reda)
Što ste nam mani(zavidni) našoj množini?
Mi prosimo od vaske djevojku.
Dobra je roda,sama će doći.
Neće ni sama,već sa svatima.
Vaši djeverovi jedni kokošari
Nisu kokošari već s bazrđani(draguljari)
Kad s bazerdžani čijem trguju
Svilu motaju,zlato prodaju.
Duvak noste, pa djevojku vodte
Blago nama snahu dovedosmo!…
(narodna pjesma)
(Zanimljiv je običaj u okolini Prijedora,gdje su „za ovu priliku“ žene bacale suđe i slične predmete i njima udarale o vrata, stvarajući veliku buku, uz mora se reći „dosta slobodne“ primjedbe…)
Nastavljajući opis,ovaj autor kaže kako ujutro mlada daje čevrme đuvegiji koje on dijeli svadbarima.Prije toga izađe iz đerdeka i poljubi u ruku mater koja ga dočekuje na sobnim vratima, zatim ide u selamluk gdje poljubi oca u ruku i tako redom,te daruje čevrme…
Za to vrijeme jengija diže dušek ispod kojeg je mladoženja za nju ostavio bakšiš, mlada vadi darove i dijeli svadbarušama.Ista je procedura, ljubljenje u ruku svekrve i dijeljenje darova ženama.
Nakon toga“stane podvivši ruke ispred sobnijeh vrata i stoji dok je ne pozovu da s đuvegijom jede maslenicu…Maslenice se pokuhaju vrlo rano i pošlju na ekmekčinicu.Prva maslenica koja iz ekmekčinice dođe- zove se mladinska maslenica, jer se mladenci tom maslenicom natežu i pitaju(jedni drugom meću u usta zalogaje).Maslenica se servira sa medom rastopljenim sa maslacem.“U koga ostane veći komad u ruci, vjeruje se da će dulje živjeti“.Ostatak maslenice se dijeli curama,udovicama i pušćenicama…
Nakon ručka gosti se razilaze, a „kod sokaknih vrata stoji aščija,kahvedžija i onaj poslužitelj obuću pazio,da ih ne bi koji svadbar darom zaboravio“.Žene svadbaruše ostaju „da iza podne,dok se glektinje(tako se zovu žene koje dolaze gledati mladu)ne izmine…I one darivaju ženskog aščiju i kahvedžiju.“
Izvor:Mevlida Serdarević&Ajnija(Ibrulj) Omanić:Bošnjačka kultura ponašanja;SA 2009.