Hrvati u RS su ostavljeni od “svojih” politika i političara u BiH

 

Prije par dana usaglašen je zajednički nastup devet političkih subjekata koji okupljaju Hrvate i Bošnjake u entitetu sa srpskom etničkom većinom. Sastanku su prisustvovali Hrvatska demokratska zajednica 1990, Hrvatska stranka prava, Hrvatski blok, Stranka demokratske akcije, Stranka za Bosnu i Hercegovinu, Bošnjački pokret, Pokret „Odgovor“, BPS i Posavska stranka. Kako gledate na ovo okupljanje i mogu li ove stranke zajednički se suprostaviti diskriminaciji Hrvata i Bošnjaka u RS koji su uskraćeni za osnovna prava garantirana Ustavom BiH i Evropskom konvencijom?

PIPLOVIĆ: Dobro je kada se ljudi okupljaju, napose kada je u pitanje dobro svih, jer bi udruženi trebali biti jači. Međutim iskustvo nas uči da je ovakvih političkih okupljanja bilo i ranije ali bez ikakvog vidljivog učinka. Ne znam što je osnova ovakvog udruživanja malih stranaka, što ih povezuje, na osnovu kakvog programa su se okupili i na koji način misle ostvariti postavljene ciljeve. To bi trebali objasniti građanima kojima se misle obratiti u predizbornoj kampanji, jer od njih očekuju glas. Ako su se okupili da se zajednički suprotstave „diskriminaciji Hrvata i Bošnjaka u RS-u“ onda bi trebali javno reći tko su ti kojima će se suprotstaviti, odnosno znaju li oni tko je taj koji u RS- uskraćuje osnovna ljudska prava , jesu li to isključivo srpske politike i političari i da li ima i drugih diskriminatora. Kao i kod svakog natječaja držim da bi trebali ponuditi i dosadašnje njihove reference u borbi protiv diskriminacije Hrvata i Bošnjaka.

Ako se izbornom kombinatorikom i postigne nekakav izborni rezultat, s obzirom da su mi poznati neki pojedinci iz reda hrvatskog naroda kako iz NS tako i iz aktualnog sastava Vijeća Naroda RS-a, a dio su ove koalicije, bojim se da se ovo okupljanje ne pretvori u „običnu trgovaču organizaciju“ i čuvanje vlastitih pozicija.Imali smo sličnu koaliciju i do sada, ali se u Narodnoj skupštini i Vijeću naroda nije mogla čuti ni jedna riječ, recimo, o diskriminaciji Hrvata.Puno je nejasnoća oko ove i sličnih na brzinu sklepanih koalicija

Čim je ova devetočlana koalicija postigla suglasje o zajedničkom nastupu odmah su potrčali „ovu radosnu vijest“ obznaniti javnosti , nakon što su zatražili prijem u Banjalučkoj biskupiji.Obznanili su da su se sastali s biskupom te da su mu došli dati podršku, što ne odgovara istini. Nisu se sastali s biskupom već s njegovim suradnikom, a kada je u pitanju podrška biskupu koliko mi je poznato ni u jednom od napada u protekle tri godine nije primjećena. Čini mi se da su ovim htjeli poslati poruku javnosti koja ne odgovara istini.

– SNSD i Savez za promjene, bez ikakve razlike na manji bh.entitet gledaju kao na “srpsku” zemlju, iako to nije tako ni po Ustavu, a ne bi trebalo biti ni suštinski. Obzirom na politiku HDZ BiH prema Hrvatima i Bošnjacima u tome entitetu, po čemu se ona razlikuje od politike SNSD-a i Saveza za promjene ako pristaje na to da je RS “srpska zemlja”, te da Hrvati i Bošnjaci tu nemaju šta tražiti?

PIPLOVIĆ: Pozicija i opozicija u RS-u nastale su iz iste matrice, da je entitet RS primarno„srpska zemlja“, građena prvo oružjem, a kasnije pregovorima (daytonski sporazum) isključivo za jedan narod, srpski narod. Od samog svog početka je RS zamišljena kao zemljopisni, društveni i politički prostor u kojem će živjeti i upravljati jedan konstitutivan narod, i to samo srpski. To je definirano i i prvim ustavom RS- iz 1992. godine, gdje je RS definirana isključivo kao država srpskog naroda. Kasnije je taj Ustav dijelom „popravljen“ amandmanima pa su Hrvati i Bošnjaci postali konstitutivni u ovom entitetu, prihvatili su biti otac već rođenom djetetu. Unosom ove ustavne norme u Ustav RS-a nisu izgrađeni adekvatni alati kako bi se norma o konstitutivnosti mogla do kraja u praksi implementirati, nisu dati jasni mehanizmi njene praktične provedbe i kontrole.Odatle i takav osjećaj da Hrvati i Bošnjaci nemaju što tražiti u RS-u.

Kada je u pitanju politika HDZ-a BiH prema Hrvatima u ovom entitetu ona je uvijek usklađivana s partrnerima u RS-a, a cijenu tih partnerskih odnosa su plaćali preostali Hrvati. To su žalosna i gorka iskustva Hrvata u ovom prostor, u ratnom i poratnom periodu. Zato u ovim pitanjima među partnerima u praksi i nema neke „drastične“ razlike.

– Kako gledate na odnos Republike Hrvatske prema Hrvatima u manjem bh.entitetu, i zbog čega se Hrvatska jasnije ne odredi po pitanju “proRS-ovske” politike HDZ-a BiH?

PIPLOVIĆ: Ako su Hrvati u manjem bh.entitetu ostavljeni na milost i nemilost od svih, napose od tzv. „svojih“ politika i političara u BiH najteže im pada neadekvatan odnos RH prema njima. U više navrata, što od strane mnogih udruga hrvatskih prognanika s ovog područja, političkih predstavnika manjih političkih stranaka te predstavnika Katoličke Crkve traženo je da se RH potpunije angažira u zaštiti preostalih Hrvata u manjem bh entitetu, budući Hrvatska ima ustavnu obavezu brinuti o Hrvatima izvan Hrvatske, napose tamo gdje se hrvatska populacija susreće s nepremostivim nedaćama, a one su za Hrvate na području RS-a višegodišnje i pogubne.

U tom pogledu na prvom Saboru hrvatskih prognaničkih udruga iz manjeg bh. entiteta, održanog u prosincu 2016 godine donijeto je 17 zaključaka kojima se konkretno tražilo jasnije određenje Hrvatske vlade prema mnogim pitanjima i problemima skojima se suočava hrvatska populacija.Jedan od zaključaka je bio i ovaj: „Hrvatima u entitetu RS omogućiti izravne veze s hrvatskim državnim ustanovama u svim područjima života, a ne da se ti odnosi odvijaju preko posrednika u Sarajevu i Mostaru, napose preko hercegovačkih političkih linkova koji su se u svemu pokazali štetni i pogubni za opstojnost Hrvata u ovom dijelu entiteta RS, u Bosanskoj Posavini i Banjolučkoj regiji.“

Ovaj zaključak je bio na tragu postavljenog pitanja: „zbog čega se Hrvatska jasnije ne odredi po pitanju “proRS-ovske” politike HDZ-a BiH?“

Kada će u Hrvatskoj politici doći do jasne diferencijacije po ovom pitanju teško je reći, ali je činjenica da se zbog ovih nejasnoća i na unutarpolitičkom i vanjskopolitičkom planu suočava s problemima.

– Da li vlasti entiteta sa srpskom etničkom većinom i dvadesetreću godinu nakon potpisivanja Dejtonsko sporazuma nastavljaju etničko čišćenje opstrukcijom normalnog života povratnika u taj entitet. Biskup Komarica između ostalog skreće pažnju na to, i trpi napade od predsjednika manjeg bh.entiteta?

PIPLOVIĆ: Rezultati etničkog čišćenja iz vremena rata su posvuda vidljivi. Ni obnova ni održivi povratak se nisu dogodili kako se to očekivalo kako je to definirano Aneksom 7 Daytonskog sporazuma, uglavnom zbog raznoraznih opstrukcija. Ljudi i danas odlaze iz ovog prostora, ali se sadašnji odlazak ne bi mogao nazvati etničkim čišćenjem jer odlaze građani svih nacionalnosti. Svjedoci smo svakodnevno tužne slike iz centra Banja Luke gdje svakog jutra na stotine mladih čekaju pred konzulatom Republike Slovenije vize za odlazak na rad u zemlje EU. Ne bježi ova mladost od kuće zato što joj je ovdje dobro nego što ne vidi sebe u budućnosti koja joj se ovdje priprema.

Biskup Komarica je uvijek ustajao u obranu obespravljenih ljudi bez obzira na vjerska i nacionalna obilježja, zalagao se i danas zalaže za poštivanje temeljnih ljudskih prava svakog čovjeka zbog čega je bezrazložno napadan od strane predsjednika manjeg bh. entiteta.Poštuju ga i cijene pravoslavni Srbi, muslimani Bošnjaci kao i ovaj ostatak ostataka katolika Hrvata. Svi pamte biskupovu borbu za mir i pomirenje, pravdu, borbu za maloga čovjeka i njegova, od Boga data a od ljudi pogažena, ljudska prava, u vrijeme rata i poraća.

– Nijedna “srpska”stranka u manjem bh.entitetu nije skupila dovoljno hrabrosti da osudi Dodikov napad na biskupa Komaricu. Šta o tim strankama govori ta činjenica? Kada je Dodik na tragu politike ratnog zločinca Radovana Karadžića, Savez za promjene i ne pomišlja da dirne u “svetost” te zločinačke politike?

PIPLOVIĆ: Jedina osoba iz svekolikog društvenog i političkog života manjeg bh entiteta, koja posljednjih nekoliko godine uporno napada banjalučkog biskupa dr. Franju Komaricu jeste Milorad Dodik, koji je s napadima počeo u svibnju 2016 godine, nastavio u travnju, nakon Uskrsa, prošle 2017 godine, a sve to začinio novim uvredama i napadima, u ovo korizmeno vrijeme, u ožujku 2018 godine. Izgleda da je g. Dodik posebno osjetljiv u ovim proljetnim mjesecima.

Napade i uvrede biskupu Komarici ne upućuje srpski narod niti građani RS već čovjek, koji si misli da nema drugih istina osim njegovih. Činjenica je da oporbene srpske stranke ne sudjeluju ni u napadima ni u obrani biskupa Komarice, ali ni u osudi Dodikovih napada, vjerojatno što bi se to iskoristilo protiv njih u političkim kampanjama.. To je već viđeno iz njegovih žestokih javnih obraćanja i komuniciranja s političkim oponentima iz oporbe.

Vjerujem da će doći to vrijeme kada ćemo se svi jednoga dana suočiti s istinom iz svog okruženja pa i politike, političari i pripadnici većinskog naroda u manjem bh. entitetu.

– Dokle Hrvate i Bošnjake u RS može dovesti to takmičenje u manjem bh.entitetu između dva srpska bloka u ponižavanju Hrvata i Bošnjaka. Oni (SNSD i SzP) se međusobno glože oko toga ko je više ponizio svoje komšije, što razumije se, uzimaju za pozitivno.

PIPLOVIĆ: Ne može se graditi pozicija niti politički rejting na takmičenju tko je više zla ili poniženja učinio drugome, napose ako je taj drugi nevin i nezaštićen. To nije ni ljudski ni kršćanski. Istinu se može gnječiti, ali ju se ne može ubiti. Prije ili poslije će ona snagom svoje činjenosti izići na površinu.

(Vijesti.ba)

889 Posjeta 1 Posjeta danas