DJEVOJČICA i NARANČE !

 

Priču napisao : Ante GRANIĆ

Mojoj i tvojoj djeci .

Da ne zaborave !…

Još dok sam bila mala , tražila sam naranče . Tako su nas učili .

Kad bi stigli u neko mjesto , ja sam imala zadatak da – padnem

u nesvijest . U takvim momentima , cijelo selo se okupi oko mene

i plače , plače… a moja majka najviše . Mještani tješe moju majku .

U isto vrijeme , moja braća i druga djeca – koristeći ovu situaciju ,

Idu u potragu za narančama . Ali , nismo mi tražili samo naranče .

Tražili smo mi i jabuke , kokoši , jaja , rotkvice , celer , šljive i ostalo .

.

Jednoga dana smo pokušali da pojedemo čak i jedno tele , ali ono

bijaše jogunasto – pa nismo uspjeli…Glupo tele !

U traženju naranči , ja nisam mogla da se penjem na grane kao moja

braća , jer sam bila mala . Zbog toga sam često imala i neprilika , kao

što je bilo jednoga dana kad sam pokušala da pojedem jednu veliku

glavicu kupusa – koja mi je bila na dohvat ruke , ali nisam uspjela da

ju iščupam…Uto je stigao i moj brat pa je uzeo i mene i glavicu ,

misleći da sam i ja – kupus !…Nije važno , naš život je bio takav !…

A baš toga dana sam mislila da ću umrijeti . Imala sam stvarno napade ,

ali mi to niko nije vjerovao . Gonili su me , kao i ostale , da bježimo…da

bježimo…brzo…brzo…do drugog mjesta , do drugog sela !…A tamo –

čim bi stigli , nastavljali bi istu avanturu : jeli bi sve , pa i naranče …

I upravo kad sam počela da jednu slatko jedem , probudio me je – jasan

i plačan uzvik našega vođe : POKRET !…Oko nas su kuće bile u plamenu !

Zbjeg je , kao beskrajna i otegnuta kolona : staraca , žena i djece –

nastavio svoj mukotrpni put , udaljavajući se sve više od Bosne…

Na putu u – n e i z v j e s n o s t !…

.

( Reprint )

Ilustracija :

MIRZA MOROĆ ,

akademski slikar –

poslano sa puta po Indiji

27. 02 . 2.018

Napis iz serije

VRIJEME I LJUDI

Pariz , Marta 2.018

2350 Posjeta 1 Posjeta danas