Kumim te Bogom, veliki Bože,
skloni sa svijeta Životinje!
Neka preostane sve od mačijeg roda,
moje sirotinjstvo neka preostane,
ali – skloni Životinje.
U pseći rod ne diraj, ne dotiči tice,
samo te molim, milosni Bože
–skloni Životinje!
Skloni Životinje, sa obronaka, skloni.
Skloni Životinje, preklinjem te, Bože—
ali mi ne diraj svinju i vepra, ne diraj
slavuja, ni kućnog šarenog pjevača.
Ne diraj mi ništa u šta je lijepo pogledati!
Ne diraj ništa.Ali Životinje svakako skloni.
Mrava ne diraj, i marvu zanemari,
ali Životinje –skloni.
Gdje si ih metno, otuda ih skloni.
Sa obronaka, poviše gradova, skloni.
Sa svijeta, gdje si ih metno, skloni.
Skloni ih,Bože,
i pomozi im,Bože.
Niko im, bez Tebe, pomoći ne može
Nema im nigdje stana i staništa,
na oba svijeta—kuće ni kućišta.
Skloni ih,Bože,
sa oba svijeta.
Skloni,
i pomozi.
(O Duhovima,juna 1992).
Izvor:Grad i Riječ-Sarajevo u poeziji,SA 2008.
Izbor:Kemal Mahić