Abdulah Sidran: SARAJEVSKA MOLITVA

Kumim te Bogom, veliki Bože,

skloni sa svijeta Životinje!

Neka preostane sve od mačijeg roda,

moje sirotinjstvo neka preostane,

ali – skloni Životinje.

 

U pseći rod ne diraj, ne dotiči tice,

samo te molim, milosni Bože

–skloni Životinje!

 

Skloni Životinje, sa obronaka, skloni.

Skloni Životinje, preklinjem te, Bože—

ali mi ne diraj svinju i vepra, ne diraj

slavuja, ni kućnog šarenog pjevača.

 

Ne diraj mi ništa u šta je lijepo pogledati!

Ne diraj ništa.Ali Životinje svakako skloni.

 

Mrava ne diraj, i marvu zanemari,

ali Životinje –skloni.

Gdje si ih metno, otuda ih skloni.

Sa obronaka, poviše gradova, skloni.

Sa svijeta, gdje si ih metno, skloni.

Skloni ih,Bože,

i pomozi im,Bože.

Niko im, bez Tebe, pomoći ne može

Nema im nigdje stana i staništa,

na oba svijeta—kuće ni kućišta.

 

Skloni ih,Bože,

sa oba svijeta.

Skloni,

i pomozi.

 

(O Duhovima,juna 1992).

 

Izvor:Grad i Riječ-Sarajevo u poeziji,SA 2008.

Izbor:Kemal Mahić

2170 Posjeta 1 Posjeta danas