Kuda ide ovaj život, nek ide
oči moje od ljubavi ne vide
mjesec mi se iza brda sakrio
a ja se od bistre vode napio
Kolko treba da potrošim dukata
i koliko da prehodam drumova
da me ona samo jednom pogleda
da mi dušu pomiruje očima
———————————–
REF: (2x)
Lijepa je, lijepa je
čija li je ako nije begova
lijepa je, najljepša
ljubit ću je nek je stoput njegova
———————————–
Kolko treba da potrosim dukata
i koliko da prehodam drumova
da me ona samo jednom pogleda
da mi dušu pomiruje očima
REF: 2x
…ljubit ću je nek’ je stoput njegova!
Zapravo, nema izvornije Ljepote od mudrosti koju kod nekoga zatječemo i volimo, tak i kada mu je lice ružno, te – uopće ne promatrajući njegov vanjski izgled – tražimo njegovu unutrašnju Ljepotu. Ljepota svijeta je sve ono što se javlja u pojedinim elementima, kao što su zvijezde na nebu, ptite u zraku, ribe u vodi, ljudi na zemlji. Očigledan razlog zbog kojega mnogi nemaju prikladan osjećaj prema Ljepoti jest nedostatak istančanosti mašte potrebne za osjetljivost prema najtankoćutnijim emocijama. Svatko misli da posjeduje tu istančanost, svatko o njoj govori i htio bi prema njoj urediti svaki tip ukusa ili osjećaja. Smrt su i Ljepota dvije stvari jake što u sebi nose mrak i plavet sjajnu; sestre su, jednako plodne i opake, istu zagonetku kriju, istu tajnu. Ljepota je istina, istina Ljepota, to sve što znaš je, i što trebaš znati. Lijepo je uvijek bizarno. Ne želim time reći da je namjerno, hladno bizarno, jer bi u tom slučaju bilo čudovištem koje izlazi iz životnoga kolosijeka. Kažem da uvijek sadrži ponešto od bizarnosti, što ga čini posebno Lijepim. – Umberto Eco (Povijest ljepote)
Ideja i realizacija: Kemal Mahić i Mithad Muminagić