Refik Hodžić: Život i smrt u sazviježđu raka

…Otac se još uvijek smijao kad smo došli do njegovog kreveta

Brzo se presvukao u ispeglane hlače i košulju

Kući, kući da idem, jebem ti bolnicu

Radosno je skupljao stvari, slagao u torbu

Odnio sam karton dežurnoj doktorici

Bila je mlada, tek iz škole, kose vezane u rep

Gledala je u papir, pa u mene, pa u papir

Znaš li ti šta ovdje piše?

Ne znam i neću da znam, ne znam i neću da znam

Našli smo Šefika kako zateže krevet, spremio sve

Da ide svojoj kući, da se boči  sa životom

Sjedi, rekla je mlada doktorica Kris

Sjeo je, ruke u krilu, nasmiješen

Nije moždani udar, prošaptala je

Imaš tumor na mozgu,zaplakala je

Moraš u drugu bolnicu, ja ti ne mogu pomoći,

Otac je zbunjeno gledao u nju

Pa u mene

Pa u nju

Pa u ruke u krilu

Tumor

Taka ti kruha

Taka ti kruha

Taka ti kruha i Boga

Tumor

A rekli da ću kući

Nemoj plakati,nisi ti kriva

Sjedili smo još malo

Gledali u Šefikove ruke u krilu

Ustao je i zategao posteljinu

Da ne ostane nepospremljeno

Iza njega

 

Izvor:Martina Mlinarević-HUZUR-2018.

Izbor:Kemal Mahić

1582 Posjeta 1 Posjeta danas