Šetajući parkom,ponekad zastajkujem
osvrćući se
Pomislim: to ja pogledom ispraćam
ostatak svojega života
iz kojeg su vjerne mi ptice
već davno prhnule u nebo
u budućnost koja ne zabrinjava
Opalne moje ogrlice,ostao sam sam
s Božjom pomoću pokrivam zadak
zamršenog života jednog mrava
i sažalim se, a to je opet isto osjećanje
kao da su mi ohlađena ramena
pokrili toplom djevojačkom rukom
Šećem,dakle,za tih bezumnih dana
izbjegavam puškomete
iako daljina kliče
Viva la muerte
Izvor:Stav;br.196;SARAJEVO 6.12.2018.
Izbor:Kemal Mahić
969 Posjeta 1 Posjeta danas