Ilija Jakovljević (1898-1948): SPREMNOST

Ako je ovo moja posljednja pjesma,

neka bude ko rijeka, duboka, teška i mračna.

Rijeka je putnik mudri,širine i padove pozna.

I kada se ustavi tamna,rijeka je uvijek zračna.

 

Ako je ovo moja posljednja noć,

neka bude bez zvijezda, crna kao ikona stara.

Velike, srebrne zvijezde u mojim očima gore,

na mome dlanu treperi sunčana zlatna para.

 

Ako je ovo početak nekoga teškoga puta,

neka bude maglovit i oštro staklinje skrije

-jer moja je ponosna duša samo u patnjama jaka

-jer cvijet mojega duha samo na kamenju zrije!

 

Izvor:Ilija Jakovljević-„Proza i poezija“SA 2011.

Izbor:Kemal Mahić

1067 Posjeta 1 Posjeta danas