Moja majka pravi paštete i štapiće sa sirom.Sjeo sam za jedan kraj stola i posmatrao šta radi.U providnoj plastičnoj kesi su kore.U ćasi pored,peršun i bijeli sir.Tu je i jedan nož.Sve to stoji na novinskom papiru,raširenom po stolu.
Izvadila je kore iz kese i razvila ih u obliku polumjeseca.Nožem je od sredine krenula da sječe dugačke,tanke pravougaonike.Kada je primjetila da je gledam,reče mi s nožem u ruci i osmjehom na licu:
„Mogao bi da pišeš o tome kako pravim paštete u obliku amajlije!“
Od ostatka kora je isjekla velike trouglove.Sjećam se da sam kao dijete gledao kako mnoge žene-tetke,služavke i ostale-uvijaju štapiće baš na ovaj način.Potom je viljuškom počela da gnječi i miješa sir i peršun.Mješala ih je,mješala, a zatim prestala.Oko nas je divno zamirisalo na bijeli sir.
Dok sam ja razmišljao o svemu tome, majka je odjednom viknula ka drugoj prostoriji:
„Šukrije!Baci pogled na plafone i vidi da li negdje ima paučine!“
Vrhom viljuške je iz ćase vadila izgnječeni sir i prstima ga stavljala na krajeve kora isječenih u obliku dugih pravougaonika.Onda je sitnim i brzim pokretima prstiju sve te pravougaonike ispresavijala napravivši od njih trougliće,i to kao da se ne radi o korama,već o papirima zamotanim unutar amajlije.Drugi kraj kora je kvasila vodom koja je stajala u drugoj staklenoj ćasi, da bi se paštete zalijepile i zatvorile,poput prave amajlije.
„Hajde,pročitaj mi šta si napisao“,rekla mi je potom.“Možda ćeš dobiti repete.“
Međutim,ja sam se iz nekog razloga postidjeo i nisam mogao da pročitam ono što sam sastavio.Gledao sam ispred sebe,kao da se divim mirnom,nepomičnom moru u daljini,koje izgleda poput ogledala.Na dnu vode su dvije ribe koje se polagano njišu,dva cipola,rekao bih.Čuje se i brujanje udaljene fabrike,koje kao da dopire odnekud iz zemljine utrobe.Negdje daleko,prolazi avion.Šta sam to ja?Um mi je utihnuo,okovan sopstvenom neodlučnošću,nesposobnošću,haotičnošću..
Ponekad je najbolje stajati i ne raditi ništa,ćutke poručujem sebi,poručujem svima vama.Evo, i sam dugo stojim,odsutno gledajući u bijeli papir smješten u mom umu.I jedan i drugi su potpuno prazni i znatiželjni.A onda sam odjednom pogledao i vidio da je majka zamotala i paštete i štapiće.Ješću ih.
# Muska(tur.)-amajlija u obliku trougla u kojoj se nalazi papir sa ispisanom molitvom.
Izvor:Novosti,(neobjavljena priča)-ekskluziva;