KAD MORIJA MOSTAR MORIJAŠE

 

Kad morija Mostar morijaše

pomorila dizdareve dvore:

do dva brata na avliju kuplju,

dvije neve u zelenoj bašči,

dvije seke pod bijelom kulom.

Kad starijeg brata ponesoše,

pred njim dobra konja povedoše;

kada mlađeg brata ponesoše,

pred njim zelen barjak razaviše;

kad stariju nevu ponesoše,

pred njom nose kutiju prstenja;

kada mlađu nevu ponesoše

pred njom nose od zlata siniju;

kada dvije seke ponesoše,

pred njim’ nose orahovu granu,

i na grani ruho djevojačko.

Pratio ih ostario babo,

su dva šćapa na avlinska vrata.

Ovako je stari govorio:

„Sretan li sam,milom bogu fala!

Dva sam sina na vojsku spremio,

dvije neve u rod povratio,

dvije šćeri svati odvedoše,

kako babu oblaziti neće.“

To izusti a dušicu pusti,-

i umrije ostario babo.

 

# Morija= Kuga

 

Izvor:Hatidža Krnjević „Usmene balade Bosne i Hercegovine“-„Svjetlost“1973.

Izbor:Kemal Mahić

 

1906 Posjeta 1 Posjeta danas