Mula Mustafa Baseskija je davno kazao:
“Kad bi me neko upitao sta mi je na ovom svijetu najzalije ostaviti, rekao bih sabaha,behara i iftara. Ko zna kakva se ljepota u tome krije, razumjece.”
Ova recenica se najdublje osjeca upravo u proljetnom ramazanu.
Ne zna se je li ljepsi sabahski cvrkut ptica ili rumenilo zore kao nagovjestaj skorog izlaska sunca I budjenja novog dana.
Ili je ipak od svega toga ljepsa cista muminska dusa zeljna Allahove milosti i oprosta u rana ramazanska jutra.
Udisemo punim plucima ramazanske sabahe, dok zurimo vodjeni zvukom ezana u dzamiju i na sedzdu.
U topla ramazanska podneva, opijeni mirisom cvjetanja i behara, koji postaje jos jaci pod zrakama prvog proljetnog sunca, opet disemo duboko i zurimo svome Gospodaru, u dzamiju, na sedzdu.
A onda opet…
Praceni prvim vecernjim rumenilom i skorim zalaskom sunca…spremamo se za susret s nasim Gospodarom.
Umiveni molitvom i sedzdom, radujemo se iftaru kao skorom radosnom susretu s Njim.
Ramazani proljetni su nas podsjetnik da smo na dunjaluku samo prolaznici i tragaoci za miloscu i oprostom Gospodara, i da smo od onih cija je iskonska zelja i konacni cilj gledanje u Njegovo lijepo lice.
Svaki nas iftar je nagovjestaj te nase zelje.
U aksam mi pohitimo nasem Gospodaru, upucujemo mu dovu ispucalih usana, a pune i zadovoljne duse zbog ispostenog dana.
Svaki taj dan je nasa nova radost i korak blize ka nasoj iskonskoj zelji iskazanoj u nasim dovama i sedzdama.
Nadamo se Njegovoj milosti, a strahujemo uvijek iznova…i preispitujemo se da ne predjemo Njegove granice.
Molimo Ga da nam oprosti neumjerenosti nase i ono sto pogrijesimo iz nehata.
I znamo da je ramazan milost nama i da je nas Gospodar sama milost, a nas Poslanik a.s. je Poslanik milosti svakom insanu na dunjaluku.
Prvi nagovjestaj dolaska ramazana se osjeti u srcu kroz neku neobjasnjivu radost i slatko iscekivanje.
I onda…post, sedzda, dova,zikr, sadaka…
I onda opet… nagovjestaj u srcu o odlasku dragog nam musafira.
Lagahna tuga zbog rastanka, ali i nada i iscekivanje…novog ramazana.
Jer…kad ljubav progovori, sve ostalo zanijemi. Srce osjeti, a dusa stremi ka Gospodaru.
A ljubav se onda spusti na dusu, bajramskom radoscu okupanu. Rijeci su nedostatne da je opisu.
Jer… Bajramu se raduju samo vjernici. Srcem i dusom. Tiho i bez rijeci. Suvisne su i nepotrebne rijeci da opisu ljubav. Nemocne su pred bujicom zadovoljstva i srece od Gospodara u srce utisnutom.
Allahu Milosni, svaki nas Bajram je novi znak za nas da Tvome izvoru sve se vraca.
Od Tebe i ka Tebi sve se krece!
Ya, Allah!
Otskrini nam vrata svoje neizmjerne milosti i u ovom Ramazanu!
Podaj nam lahak i ugodan post i radost Bajrama neka osjeti srce vjernicko!
Amin