Mujo Musagić: Gdje li nestadoše oni dobri ljudi

Gdje li su samo tako brzo nestali svi oni dobri ljudi,

pa nisu,valjda,istinu govorili stare krastave žabe,

koje su godinama,nakon zalaska sunca,kreketale,

uporno i horski,kako je vrijeme dobrih ljudi

zauvijek prošlo i kako se više nikada vratiti neće.

 

Ne,ne može to nikako istina prava biti;drska je

to laž umišljenog žabljeg roda,osveta pakosna

uniženih bezrepaca,za sve ono što su im,u ime

ljudskog roda,učinili znatiželjni putopisci i lovci

na nova mora,sa zapadnih strana što su stizali.

 

Jer,kako će tek tako,bez grmljevine i potopa,bez

diluvijalnih vjetrova,bez santi ledenih velikih,nestati,

gotovo preko noći,dobri ljudi?!I kako to da su nestali

samo dobri ljudi,pored toliko bestidnika,kukavica i

hulja svih boja?!Kakva li je to nepravda bila,kakva

li je to planetarna bolest bila,pandemija općeg bola,

pa da se stresu meridijani i s Planete naše da zbrišu

samo dobre ljude?!

 

A šta ako su iz epruveta izletjeli kerberi ljuti,ako

su,možda,virusi vješti,mutanti lukavi,krenuli da

se svete svakoj pjesmi ljudskoj i Planeti našoj,samo

zato što se uporno oko Zvijezde okreće svoje.

 

Preostaje nam još samo to da o svemu ovome,na

miru i bez straha,razgovaramo sa amebama dobrim;

treba pitati morske trave koje još pamte Hiperboreu

i sve druge nestale kontinente,one će nam,sigurno,

pravu istinu reći,one će znati gdje su sklonjeni svi

dobri ljudi,i je li ovaj svijet,kako se priča,baš

„najgori od svih“.

 

A možda su neke nepoznate sile,nevidljive i moćne,

sve dobre ljude,u namjeri plemenitoj,privremeno

sklonili u malo ljepši san,dok ne dođu vremena

bolja,a onda će ih,već zaboravljene,jednog vedrog

dana,vratiti među nas,ako nas još bude,jer će,

možda,i nas, prije tog sretnog dana,u bašče cvijetne,

odvesti čuvari svjetlosti plave.

 

Izvor:Mujo Musagić-„Listopadna pjesma ljubavna“;Planjax komerc,Tešanj 2018.

Izbor:Kemal Mahić

1956 Posjeta 1 Posjeta danas